Voćin, (IKA) – U Voćinu je 13. prosinca sedmim hodočašćem hrvatskih branitelja, vojske, policije i drugih vjernika proslavljen spomen 24. obljetnice rušenja Gospina svetišta i ubojstva 47 nedužnih ljudi te otvoren Izvanredni jubileju milosrđa za to svetište. Program je počeo na Prebendi, mjestu krvavih stradanja iznad crkve, uvodnom riječju požeškog biskupa Antuna Škvorčevića. On je podsjetio na krvave događaje prije 24. godine te pozvao sudionike hodočašća da sjedinjeni s Isusovom Majkom svoju pozornost usmjere na žrtve te im srcem ispunjenim praštanjem i milosrđem iskažu dostojno poštovanje i povjere ih Pobjedniku nad smrću. Nakon molitve krenula je pokornička procesija prema svetištu u kojoj su uz biskupa bili svećenici iz Slatinskoga i Virovitičkoga dekanata te središnjih biskupijskih ustanova, pripadnici HVIDRA-e, hrvatske vojske i policije, roditelji palih branitelja i poginulih civila te mnogi drugi vjernici. Među njima su bili general bojnik Vlado Bagarić – osobni izaslanik Predsjednice Republike, Zdravko Ronko – osobni izaslanik Predsjednika Hrvatskog Sabora, izaslanica Ministarstva branitelja – zamjenica ministra Vesna Nađ, pukovnik Mile Valentić – izaslanik načelnika glavnog stožera oružanih snaga RH, Josip Đakić, predsjednik HVIDRA-e, zamjenik požeško-slavonskog župana – Ferdinand Troha, načelnik Policijske uprave Virovitičko-podravske županije – Mirko Kostelac te više gradonačelnika i općinskih načelnika.
Po dolasku procesije u prostor svetišta pokraj Memorijala “U Majčinu naručju”, podignutog na spomen 47 ljudi ubijenih zajedno s rušenjem svetišta, biskup je ukazao na značenje spomenika i molitvenog pamćenja ratnih stradalnika povezanog s ponovnom izgradnjom voćinske crkve. U prigodnom recitalu mladi su spomenuli imena svih 47 voćinskih žrtava a isto toliki broj djece položilo je upaljene svijeće podno Memorijala. Oglasila su se crkvena zvona u počast voćinskim žrtvama, a svi nazočni su se uputili do zatvorenih vrata svetišta koja je biskup obredno otvorio kao jubilejska Vrata milosrđa, da bi potom svi sudjelovali na euharistijskom slavlju.
U homiliji biskup je podsjetio na raspoloženje srca kojim su voćinski stanovnici prije 24 godine podnosili ubijanje što su ga provodili srpski pobunjenici i Jugoslavenska narodna armija te je kazao da sve njihove sudbine sabiremo u molitvu i po Marijinu zagovoru povjeravamo Isusu Kristu da im on snagom svoje ljubavi na križu daruje pobjedu nad smrću, koju jedino on može ostvariti. Podsjetio je potom na hrvatske branitelje koji su tom prigodom stigli u Voćin spremni položiti svoje živote za slobodu napaćenih ljudi i za dostojan pokop ubijenih. Zahvalio je napose nazočnim braniteljima Voćina koji su posvjedočili ljubav za domovinu, za slobodu, za svoje obitelji kao najveću snagu kojom se pobjeđuje. Zahvalio je i svima drugima koji su diljem domovine na sličnim mjestima očitovali istu snagu.
Biskup je potom ustvrdio da živimo u slobodnoj hrvatskoj domovini i istovremeno zapitao da li se u njoj ostvaruje mir za koji se polagalo živote i umiralo. Istaknuo je da uživamo mir kao odsutnost govora oružja, ali dodao da je puno nemira u hrvatskim srcima. Ukazao je na Pavlovu tvrdnju Filipljanima u drugom čitanju o Božjem miru u ljudskom srcu te kazao: “Nama nije dovoljan onaj mir koji mi možemo postići, jer naša srca su stvorena za drukčiji, za Božji mir, ostvaren u Isusu Kristu. I zato se radujem što su danas na hodočašću brojni hrvatski branitelji, predstavnici hrvatske vojske i policije, svi koji su ih dopratili ili pristigli na otvorenje Jubileja milosrđa, što su došli moliti da nam Isus Krist po zagovoru svoje Majke udijeli mir u srcu”. Još je pojasnio da mržnja, osveta, zloća, pokvarenost, sebičnost stvara duboki egzistencijalni nemir u nama, da su mnogi tijekom stoljeća dolazili kao hodočasnici u marijanska svetišta i u njima po pokori, svetoj ispovijedi, pričesti, i različitim dobrim djelima otvarali svoje savjesti Bogu te ih je on liječio svojim milosrđem pa se na taj način ostvarivala slobodna Hrvatska u srcima ljudi. Pozvao je nazočne hodočasnike da se bore za takvu slobodnu i mirnu Hrvatsku. Istaknuo je da je papa Franjo proglasio Izvanredni jubilej milosrđa kako bi nam snažno ukazao na mogućnost da Bog svojim praštanjem i milosrđem u svakome od nas ostvari mir za kojim čeznemo i kako po njegovoj odredbi u Požeškoj biskupiji otvaramo danas Vrata milosrđa na požeškoj katedrali i na voćinskoj crkvi.
Biskup je potom pobliže protumačio pitanje zla i podsjetio da je ono svojom razornošću prije 24 godine stvorilo u Voćinu stanje nemoći, zavelo brojne ljude koji su mu povjerovali i djelovali pokretani njegovim diktatom. Kazao je: “Zlo je takvo da nas zatvara u svoj začarani krug. Kad učinimo nekome zlo, on nam redovito odgovori zlom i tako zlom na zlo postajemo uključeni u njegov krug mraka i razaranja, postajemo žrtvom. Ne samo da postoje ratne žrtve zla, nego i u takozvanom miru. U našem društvu policija ima obvezu zločinca privesti sudu. Zakoni koji donose presude ravnaju se po načelu uzajamnosti: dobro za dobro, zlo za zlo. Kad onome koji je počinio zlo sud dodijeli kaznu, navali na njega još jedno zlo. Zatvori ga još jedanput u krug zla. Ostaje pitanje kako iz njega izaći. Uči nas Božja objava da se iz tog kruga može izaći jedino praštanjem i milosrđem. Zaista je tako. Ako hoćemo nekoga osloboditi kazne doživotnog zatvora, moramo posegnuti za pomilovanjem, odnosno milosrđem – čime se obično služe predsjednici država – i tako rastvoriti krug zla da iz njega osuđenik izađe na slobodu. To je za nas učinio Bog u Isus Kristu, koji nas nije došao osuditi za grijehe i zatvoriti u krug zla, nego proglasiti da je Bog veći od zla, da je on milosrđe i praštanje, da je ljubav. Isus Krist je upravo putem ljudske osude na smrt po zakonu uzajamnosti, unio u naša stanja izgubljenosti moć Božjega milosrđa i praštanja, jačega od smrti. Stoga pred činjenicom zla u svijetu nismo osuđeni na nemoć, nego smo pozvani živjeti na obzoru Božjeg milosrđa, praštanja i ljubavi, ući u ispovjedaonicu i u njoj svoju zloću, sebičnost i druge negativnosti povjeriti toj Božjoj moći da se u nama nastani njegov mir. Bila bi prevelika šteta da mi u Hrvatskoj budemo samo promatrači kako zlo i zloća igra svoju igru, mnogim ljudima oduzima dostojanstvo, ostavlja ih pokraj puta života kad postoji mogućnost da i mi sami Božjom snagom postanemo ljudi praštanja i milosrđa.”
“Vjerujem da osjećate kako Godina milosrđa koju je proglasio papa Franjo nije tek nešto pobožno i usputno, nego zasijeca u duboka pitanja našeg postojanja. Stoga je ovo vrijeme veliki izazov za svakoga od nas da se usudimo razmišljati o sebi u tim konkretnim životnim koordinatama te da pred zlom ne ostanemo ravnodušni i nemoćni, nego se uključimo u svijet njegovih mogućnosti. Napast je prevelika da i danas u Voćinu, razmišljamo samo o zlu koje su mnogi ovdje i drugdje počinili za vrijeme Domovinskog rata te da to počnemo prepričavati, govoriti o zločincima. Time ne bismo ništa pomogli onima koji su žrtve zla, nego dapače i sami bismo bili njime zahvaćeni i postali njegove žrtve. Zaista je potrebno izići na slobodu duha i srca i to putem milosrđa, praštanja i ljubavi. Ljubavlju i praštanjem najbolje se poštuje žrtve Domovinskog rata. Na taj način se postiže najveća nutarnja sloboda srca i savjesti i najbolje pristupa našim poginulima koji su živjeli ljubav za svoju domovinu. Ne dopustimo da nas osjećaji mržnje i zloće još jedanput prevare i udalje od naših žrtava, nego da se uz Božju pomoć i na Njegovu riječ usudimo biti ‘Milosrdni kao Otac’ To je geslo Godine milosrđa i ovog našeg hodočašća. Neka nam Isusova Majka pomogne da razumijemo sebe u tom Božjem svjetlu te da u njem djelujemo”, zaključio je biskup.
Na svršetku misnog slavlja, biskup je zahvalio svima na sudjelovanju, napose predstavnicima javnih vlasti. Potom je uime nazočnih molio molitvu pape Franje u Godini milosrđa, na što su svi otpjevali geslo “Milosrdni kao Otac” a zatim predvodio čin predanja Gospi Voćinskoj.