Bleiburg, (IKA) – Središnja komemoracija u povodu 63. obljetnice blajburške tragedije održana je u subotu 17. svibnja na Blajburškom polju. Komemoracija je započela molitvom kod grobnice hrvatskih žrtava na mjesnom groblju u Unter-Loibachu, nakon koje su okupljeni u procesiji krenuli do Blajburškog polja. Misu pred desetak tisuća hodočasnika iz svih krajeva Hrvatske i BiH predvodio je hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk u koncelebraciji s generalnim tajnikom HBK Vjekoslavom Huzjakom, ravnateljem Ureda za inozemnu pastvu HBK i BK BiH don Antom Kutlešom i pedesetak svećenika. Na početku mise, uime biskupskih konferencija Hrvatske i BiH biskup Štambuk osobito je pozdravio one koji se sjećaju 19. svibnja 1945. i koji su sačuvali tu uspomenu, a mlade iz domovine i inozemstva pozvao da im znak bude ljubav prema domovini te iskrena želja da žive u miru sa svima. Predstavnike ostalih vjerskih zajednica, Vlade i zastupnike Hrvatskog sabora pozvao je da to bude iskreni susret pred Bogom “koji nas voli i koji bi želio da jedni druge volimo i da u svoj život unesemo molitvu kao hraniteljicu dobroga”.
Dolazim ovdje na ovu prvu postaju hrvatskog križnog puta vjerujući u Boga, dolazim kao čovjek koji ima ljubav prema mojoj Crkvi koja me uči ljubiti, koju volim kao svoju majku i čije principe promišljam uvijek i nabrajam sebi i drugima svetih deset zapovijedi Božjih, uključujući i onu petu “ne ubij”, istaknuo je biskup na početku propovijedi. Dovela ga je ljubav prema domovini, narodu, osobito onom dijelu koji je prešao ovom dolinom suza u pravom značenju riječi, koji je hodao križnim putem započetim ovdje u Bleiburgu. “Dovela me moja Crkva koja uz ovaj moj narod želi biti u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti”, rekao je biskup, te podsjetio kako dolazimo ovdje cijeneći bogoljublje, čovjekoljublje, bratoljublje, domoljublje i rodoljublje. Te prevažne poznate kvalitete, tako tražene, skoro kao ljudske stožerne kreposti a kreposti koje se malo po malo u nama gase, i kao da nismo prepoznatljivi u određenim momentima, nažalost, ni sebi ni drugima. Istaknuo je kako ne želi na tom mjestu sijati nasilje i mržnju, jer učitelj Isus Krist uči ljubavi, praštanju i milosrđu. Također ne želi biti sudac, a ni najmanje onaj koji će zauzeti ulogu Poncija Pilata i oprati ruke i na prečac osuditi ili označi nekoga zločincem ili ubojicom, jer u nama kao vjernicima nasilje ne postoji ali postoji vapaj za istinom, podsjetio je na riječi koje je protekle godine na blajburškom polju izrekao zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Biskup je potom uputio apel svima koji znaju gdje su grobnice, jame, “tko je naređivao, tko izvršavao”. “Budite hrabri i učinite čin priznanja, učinite pokajanje, pomozite svi vi koji nešto znate, svi koji ste ovdje sudjelovali. Pomognite ovom narodu da konačno dođe do cjelovite istine koja oslobađa”, pozvao je biskup Štambuk. Istaknuo je kako ne želi uspoređivati Bleiburg i Jasenovac. Zločin je ubiti nevinoga bilo u Jasenovcu, bilo u Bleiburgu. Zbog Jasenovca mnogi su platili glavom, a žrtve su imale svoj cvijet i pravom i prenesenom smislu riječi, a žrtve Bleiburga nije se smjelo ni spominjati, jer bi i sam spomen na njih bio karakteriziran kao zločin. Iskreno želimo žaliti za svakom nevino ubijenom žrtvom, nevino ubijem osobito bez suda i dokazane krivice, rekao je biskup Štambuk te pozvao državu Hrvatsku da istraži sve logore bilo čiji bili, sve tvornice smrti, da istraži svih onih 1300 masovnih grobnica nastalih na kraju i nakon II. svjetskog rata. Pozvao je i povjesničare da istraže istinu o svima koji su pobijeni tijekom II. svjetskog rata, na kraju rata i osobito nakon rata.
Bleiburg je prva postaja križnoga puta. Mnogi rovovi, svaka rijeka usputna, svaki most nepremošćen, osobito svaka jama to su bile sljedeće postaje, ali ona 14. se ne zna, rekao je biskup Štambuk te podsjetio da je Bleiburg i simbol svega onoga što je slijedilo i trajalo punih 45 godina. No, hrvatski put križa, nažalost, još uvijek traje. Traje drukčijim metodama i trajat će sve dok prava i cjelovita istina ne dođe na vidjelo. Narode Božji, narode putnički i patnički pođi svojim kućama odavde s ovog mjesta stradanja, pun nadanja i dobre volje, pođi moli i zavoli još više tvoje svoju Crkvu i svoj narod. Voli majku domovinu i nosi je u srcu gdje god pođeš, poručio je biskup Štambuk.
Liturgijsko pjevanje predvodili su združeni zborovi iz Gospićko-senjske biskupije kojima je ravnao Ivan Prpić, a na orguljama pratio Milan Dučić.
Komemoraciju je organizirao Počasni bleiburški vod pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora. U pozdravu na početku spomena potpredsjednik Hrvatskog sabora Josip Friščić, između ostaloga je ustvrdio da preživjeli ne traže osvetu nego humano ljudsko zadovoljenje pravde. Civilizacijska je potreba da svaki zločin bude kažnjen i pravda bude zadovoljena jer se samo na pravdi može graditi pravedan mir, a teza da ratni zločin može imati opravdanje jednako je pogubna danas kao i u Bleiburgu 15. svibnja 1945. Istaknuo je kako je za oživljavanje spomena blajburške tragedije nemjerljiv doprinos dala Katolička Crkva koja je slijedila Božju istinu o pravu svakoga čovjeka na život, slobodu i domovinu, te uvijek bila uz hrvatski narod. Naveo je primjer kardinala Alojzija Stepinca koji je zaštitio mnoge u II. svjetskom ratu. Uime Počasnoga bleiburškog voda Rudolf Popović najavio je gradnju hrvatskog vojnog groblja na koje će biti preneseni posmrtni ostaci “sunarodnjaka s okolnih groblja” te pozvao da se prestane diskriminirati žrtve prema ideološkim kriterijima. U pozdravu uime Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj Idriz Bešić istaknuo je da je Bleiburg najveća grobnica muslimana da dosadašnji podaci o broju ubijenih muslimana ne odgovaraju istini te ima istraživanja koja pokazuju da je on mnogo veći.
Nakon misnoga slavlja na kojem su između ostalih bili nazočni uime Vlade RH ministar Berislav Rončević, uime predsjednika Stjepana Mesića veleposlanik RH u Austriji Zoran Jašić, predsjednik Nove slovenske zveze Antun Drobnič, položeni su vijenci pred spomenikom blajburškim žrtvama.