Spomen bl. Marije Propetoga Petković na zagrebačkoj Trešnjevci

Prvoga i trećeg dana trodnevnice propovijedao je domaći župnik Damir Ocvirk. Osvrnuo se na blaženičin životni put koji je sav bio obilježen križem kao i njeno redovničko ime. Samo takav put mogao je uroditi novom redovničkom družbom. Istaknuo je važnu ulogu dubrovačkoga biskupa Josipa Marčelića kao savjetnika i poticatelja blaženice na hrabrost i sigurnost u prepoznavanju Božje volje. Ujedno je to znak kako iza svetih djela stoji više pojedinaca i kako smo jedni drugima potrebni kao oslonac kako bismo mogli vršiti volju Božju i postići potpuni i pravi mir.

Drugog dana trodnevnice propovijedao je Ilija Nikolić, trajni đakon iz župe svetog Petra u Zaprešiću. Ukazao je na tragedije koje su obilježile život blažene Marije Propetoga te su najjače utjecale na oblikovanje njenog srca koje tako postaje spremno u potpunosti se posvetiti Gospodinu, svojoj jedinoj ljubavi. Naime, tri puta prije osnivanja Družbe kćeri milosrđa, Marija je bila nasmrt bolesna. Treći put, 1918. godine, oboljela je od španjolske gripe te su joj već pripremili lijes, ali i tada kao i dva puta prije čudom se izvukla.

Snažan poticaj za duhovni poziv dobila je već u devetoj godini, ali nakon toga prolaze još dva desetljeća trnovitog puta do osnivanja redovničke zajednice. Ipak, nikada nije bježala od križa, ističući da želi biti razapeta za potrebe siromašnih i njihovo spasenje, a osobito za zapuštenu djecu koju je od djetinjstva susretala u svom rodnom Blatu i srce joj je izgaralo od želje da im pomogne na slavu Božju da se uzdignu iz bijede i žive dostojanstveno.

Vlč. Nikolić povezao je blaženicu i bl. Alojzija Stepinca, na čijem je biskupskom ređenju bila prisutna i prepoznala u njemu sveca, a kad je zatvoren 1946. izrekla je proročke riječi: „Njegova žrtva bit će spas za cijeli naš hrvatski narod!“

Trećeg dana trodnevnice s. M. Kristina Injić govorila je o „tamnoj noći“ koju je poput svakog sveca proživljavala i bl. Marija. Objasnila je kako je riječ o čišćenju duše kojem je svrha upoznati Boga onakvog kakav on jest.

Tamna noć blaženice započela je već u djetinjstvu koju je najviše živjela gledajući oko sebe siromaštvo. Molila je Gospodina da bude ocijepljena od svega kako bi mogla reći „Bog moje i sve moje“. Pred kraj života, bolesna, nakon moždanog udara koji joj je paralizirao lijevu stranu tijela, zadao jake glavobolje i visok tlak naročito je osjećala napuštenost od Gospodina. Isticala je kako Ga više ne osjeća, samo u strahu živi u tami. Usto teško je trpjela jer ju je dio susestara optužio da se ne želi odreći položaja vrhovne glavarice. Nije im suprotstavljala opravdavanjem nego se odrekla tog položaja i zatim ispovjedila. Nakon četrdesetgodišnjeg vođenja Družbe isticala je kako nije bila dostojna voditi ju nego zahvaljuje Gospodinu jer ju je zapravo on vodio.

Na sam blagdan misu je predslavio mladomisnik Ante Bojanić koji je godinu dana u župi obavljao praktikum kao đakon. Pojasnio je kako je Gospodin oblikovao blaženicu da bi mogla u potpunosti izvršavati njegovu svetu volju. Najviše ju je poučavao upravo preko njenih siromaha, preko tragedija i bolesti koje je proživjela on ju je čistio i zatim ozdravljao kako bi mogla biti poslana širiti njegovu Radosnu vijest. „Tajnom“ njenog uspjeha prepoznao je njenu otvorenost, prepuštenost Božjoj volji. Naglasio je kako kod Gospodina nema pristranosti, kod njega smo svi mi uvijek na prvom mjestu, on djeluje u najbolje vrijeme za sve nas i stoga moramo biti zahvalni ako je netko u svojim molitvama uslišan prije nas.

Posebno je podsjetio kako naša blaženica Isusa uvijek naziva „slatkom ljubavi“ te nalazi potpuno blaženstvo i sreću što je postala Isusova zaručnica te je čitav njen život bio duboko obilježen uzdahom ljubavi prema „Propetoj Ljubavi“. Nakon mise vjernici su primili mladomisnički blagoslov i izrazili štovanje blaženičinim moćima te nastavili druženje u župi.