Gospić, (IKA) – Na Bijelu nedjelju, 7. travnja, u predvečerje proslave blagdana Navještenja BDM, zaštitnika župe i gospićke katedrale, gospićko-senjski biskup Mile Bogović predslavio je misu u kojoj se osvrnuo na događaj pred 68 godina kada su u masovnoj egzekuciji od strane partizana pobijeni brojni građani Gospića među kojima i gospićki župnik i dekan Dragutin Kukalj, koji je prethodno osramoćen, kao i kateheta Vladimir Kargačin, milosrdnica s. Žarka Ivasić, koja je strijeljana na gospićkom groblju. U propovijedi biskup Bogović, između ostalog, rekao je: “Danas slavimo nedjelju po Uskrsu ili Bijelu nedjelju. Ovom svetom misom želimo također komemorirati žrtve komunističkih zločina u Gospiću 4. travnja 1945. i narednih dana u Gospiću. Ujedno je ovo predvečerje ovogodišnje proslave zaštitnika župe i katedrale – Blagovijesti. Kršćanska ikonografija i na uskrslom Kristu vidi znakove patnje. Toma apostol želio je vidjeti upravo to. Drugi apostoli nisu išli za tim. Možda su mislili da to sada i nije važno. Toma govori da ne može vjerovati ako to ne vidi. I Isus je shvatio njegovu teškoću i pokazao mu rane od čavala na rukama i od koplja na boku. Time je pokazao da su ti znakovi trpljenja itekako važni jer je i on po njima ušao u slavu. Rane postaju vrednote po kojima se dolazi u slavu, rane najuvjerljivije govore. Gospić je 4. travnja 1945. bio sav izranjen. Neki misle da to sada nije važno i da o tome ne treba govoriti. O tom velikom petku – iako je to bilo na uskrsnu srijedu – ovoga mjesta i kraja treba govoriti. Zato ćemo se svake godine na godišnjicu tih rana naći ovdje da ih se sjetimo i da ih osjetimo, da stavimo svoje ruke u te rane poput Tome u rane Kristove: u rane župnika Dragutina Kukalja, u rane katehete Vladimira Kargačina, u rane naših predaka i branitelja, u rane brojnih mučenika koji su zazivali ime Isusovo umirući, kako svjedoci kazuju.”
Biskup je pojasnio i značaj koji je Prvoj nedjelji po Uskrsu ili Bijeloj nedjelji dao papa Ivan Pavao II. – ona je Nedjelja Božjeg milosrđa. Znakovito je da je on to proglasio na pragu trećeg tisućljeća, jubilarne 2000. godine i da je u isto vrijeme proglasio svetom širiteljicu pobožnosti prema Božjem milosrđu u Isusu Kristu s. Faustinu Kowalski. Time je poslao jasnu poruku što je spasonosno u vremenu koje stoji pred čovjekom i svijetom: čovjeku nema budućnosti ako izgubi osjećaj za milosrđe prema svome bratu. Taj apostol novoga vremena poslao je s praga trećeg tisućljeća još jednu poruku svim narodima da ne prepuste zaboravu one koji su pretrpjeli mučeništvo. Dao je kršćanskom svijetu prava usmjerenja, bio je vjerni glasnik Božjeg milosrđa.