Udbina, (IKA) – Pod pokroviteljstvom Hrvatskoga sabora i Hrvatske biskupske konferencije kod Crkve Sv. Marka Groba na Krbavskom polju u utorak 9. rujna obilježit će se 510. obljetnica bitke na Krbavskome polju.

U Krbavskoj je bitki 9. rujna 1493. u nešto više od jednog sata život izgubilo više od 10.000 hrvatskih branitelja i uništeno je hrvatsko plemstvo, te se po tome taj događaj svrstava u najveće tragedije hrvatskog naroda u njegovoj povijesti za koju su mnogi smatrali da će zapečatiti njegovu sudbinu. No, naprotiv, upravo neposredno nakon Krbavske bitke u hrvatskom se narodu ponovno naglo razvija misao o samostalnoj hrvatskoj državi. Obilježavanjem te obljetnice želi se otrgnuti zaboravu taj tragični događaj čiji spomen do danas nije zabilježen čak ni spomen-pločom.

Obilježavanje će početi u 10 sati kada će se svi sudionici proslave okupiti kod crkve Sv. Marka Groba u Udbini gdje će se u 11 sati održati svečana misa koju će predvoditi predsjednik HBK zagrebački nadbiskup Josip Bozanić uz koncelebraciju ostalih biskupa i svećenika. Predvoditelju će riječki nadbiskup Ivan Devčić predati kamen temeljac za crkvu hrvatskih mučenika koji je blagoslovio papa Ivan Pavao II. 8. lipnja u Rijeci. Propovijedat će domaći biskup Mile Bogović, a staroslavensku misu će pjevati zbor Prijatelja glagoljice iz Zagreba “Bašćina”. Predvoditelj će nositi krbavski štap, a mjesni biskup krbavski križ iz 13. stoljeća. Zatim će biti otpjevana hrvatska himna, a potom će uslijediti prigodni program. Nakon prigodnih riječi predsjednika Hrvatskog sabora Zlatka Tomčića, o zbivanjima 9. rujna 1493. na Krbavskom polju govorit će dr. Milan Kruhek, dok će Olga i Bojan Šober izvoditi u stankama odabrane operne arije i skladbe Ivana pl. Zajca, Ljube Kuntarića i Marije Radić. Gospićko-senjski biskup Mile Bogović će govoriti o projektu Crkve hrvatskih mučenika u Udbini i njenoj gradnji.

“Toliko života je stavljeno na kocku”, piše gospićko-senjski biskup Mile Bogović, u tekstu uz tu obljetnicu, “zato da bi drugima osigurali mirniji i sigurniji život. Izostao je vidljivi znak zahvalnosti za to darivanje vlastitog života. Kada se znade prošlost toga kraja, ne treba se naročito čuditi odnosu prema njemu i spomenutoj tragediji. Čini se da je na sadašnjem naraštaju da odradi taj dug prema tim žrtvama, da nas oni koji će nakon nas doći ne okrive što smo propustili ono što nismo smjeli propustiti”, ističe biskup Bogović.

U ranim jutarnjim satima 9. rujna 1493. na Krbavskom polju pod Udbinom započela je bitka između hrvatskih branitelja i Turaka. Brojniju, ali daleko lošije opremljenu i uvježbanu hrvatske vojsku koja je brojila 10.000, a prema nekim povjesničarima čak 15.000, ljudi okupili su Ban Derenčin i Frankopani kako bi zapriječili Turcima povratak u Bosnu nakon pljačkaškog pohoda pod vodstvom Jakub-paše u kojem su doprli sve do Drave između Ptuja i Varaždina noseći sa sobom veliki plijen zarobljenika, mnoštvo stoke i drugog. Bitka je trajala od jutarnjih do popodnevnih sati. Na kraju bitke prevladale su turske snage. Glavni uzrok turske pobjede je bio taj što su Turci bili mnogo bolje naoružani, bolje uvježbani i kao iskusni ratnici prokušani već u mnogim takvim bitkama, dok je hrvatska vojska bila sakupljena sa svih hrvatskih strana, slabo naoružana, više naoružana domoljubljem nego li iskustvom i lukavošću. Pobijedila je taktika Jakub-paše koji je brojnijim konjaništvom, koje je dijelom bilo skriveno u zasjede po šumama i koji su u potrebnom trenutku lako ulijetali u bojni sukob tamo gdje je bilo najpotrebnije, svladao hrvatsku vojsku koju je najvećim dijelom činilo pješaštvo. Srednjovjekovna taktika viteškog boja koju je izabrao hrvatski ban Derenčin na Krbavskom je polju bila potpuno poražena. Turska pobjeda bila je strašna i okrutna. U bitki su poginuli mnogi hrvatski plemići, svećenici i redovnici. Poginuo je knez Ivan Frankopan, a Nikola Frankopan je zarobljen. Poginuli su i knez Karlo Krbavski i mladi vitez Juraj Vlatković. Jedna od najtežih posljedica krbavskog poraza bio je golemi gubitak velikog broja ljudstva, što je bio tek početak nenadoknadivoga demografskog osiromašenja cijele južne Hrvatske.

Premda je krbavski poraz bio početak rasapa Hrvatskog kraljevstva nije se obistinilo predviđanje mletačkoga poslanika A. Fabreguesa u pismu papi Aleksandru VI. da je “s ovom domovinom gotovo”. Hrvatska se pribrala, okupila i u stogodišnjem ratu protiv turskih osvajača opstala na zemljopisnoj karti Europe, makar kao “ostatci ostataka nekadašnjega slavnoga kraljevstva”. Punih sedamdeset godina hrvatske je vojska uspješno odolijevala turskim navalama te je “poput kule i predziđa kršćanstva”, kao što piše u poruci i vapaju za pomoć kršćanskoj Europi hrvatskog plemstva s njegova Sabora u Bihaću, “svakodnevnim ratovanjem branila kršćanske zemlje, koliko nam je to uopće ljudski moguće”. Europa je obećavala pomoć i solidarnost, ali ta je pomoć stizala mnogo puta prekasno i nikada u potrebnoj mjeri. Hrvati su tada shvatili da im opstanka nema ako sami ne organiziraju svoju obranu. Upravo u vrijeme Krbavske bitke razvija se misao o hrvatskoj državi, a potvrda tome su i pojava hrvatskoga grba i zastave. Na saboru u Cetinu 1. siječnja 1527. hrvatsko plemstvo nastupa s punom odgovornošću za budućnost Hrvatskog kraljevstva.

Prijedlog o obilježavanju obljetnice Krbavske bitke i izgradnjom na tome mjestu memorijalnog centra i crkve hrvatskih mučenika potekao je iz Gospićko-senjske biskupije i Ličko-senjske županije. Ta je ideja povezana s Papinom porukom da na prijelazu u treće tisućljeće, kada je pozvao cijeli kršćanski svijet da popiše svoje svjedoke vjere, svoje mučenike, kako bi se to kao dragocjeno blago prenijelo preko praga tisućljeća i idućim naraštajima. Papa je potaknuo vjernike da se ugledaju na one koji su spremni svoje snage i same sebe ugraditi da bi nadolazećim naraštajima osigurali bolji i sigurniji svijet. To su u prvom redu oni ljudi koji su bili spremni za svoga bližnjega, za svoje uvjerenje, za svoju vjeru staviti na kocku i vlastiti život. Tu poruku hrvatskom narodu Papa je najjasnije izrazio u tijeku svoga drugog posjeta Hrvatskoj kada je Hrvatima stavio za uzor svjedoka-mučenika slugu Božjega kardinala Alojzija Stepinca proglasivši ga blaženim. U više navrata Papa je to svoje stajalište potvrdio i u tijeku svog trećeg posjeta Hrvatskoj. Povezujući obljetnicu krbavske tragedije i spomenutu Papinu poruku došlo se na ideju da se upravo na Krbavi na Udbini podigne memorijalni centar i crkva u kojemu bi se častili svi oni poznati i nepoznati velikani koji su na cijelom hrvatskom prostoru odlučno i dosljedno svjedočili do kraja svoju ljubav prema Bogu i čovjeku. Crkva će biti izgrađena na mjestu gdje je 1492. godine bila župna crkva Sv. Nikole. To je mjesto izabrano kao najpogodnije jer dominira cijelim Krbavskim poljem, a crkva će biti uočljiva svakom prolazniku koji bude putovao od hrvatskog sjevera prema hrvatskom jugu i obratno. Time će dobiti i udbinska župa koja danas uopće nema sakralni prostor i svoje središte. Prema projektu gornji dio crkve bio bi bogoslužni prostor posvećen svim hrvatskim mučenicima koje je Crkva službeno takvima proglasila. U donjem dijelu (kripti) bila bi svojevrsna “učionica hrvatske povijesti”, posvećena onima koje je hrvatski narod prihvatio kao stradalnike u borbi za svoju zemlji i svoju slobodu. Predviđeno je i da se osmisli put od obližnje crkve Sv. Marka Groba do crkve hrvatskih mučenika. Taj put će biti obilježen postajama križnog puta, vodeći računa o križnom putu našega naroda.

Ostvarenje tog projekta načelno se oslanja na sredstva Republike Hrvatske i Hrvatske biskupske konferencije te na darove ustanova i pojedinaca iz domovine i inozemstva. Kunski žiro račun otvoren je kod Erste&Steiermärkische banka, na ime: Gospićko-senjska biskupija, br. 2300007-1400400362 – za Crkvu hrvatskih mučenika, a devizni kod iste banke br. 25003000-22-1505912 – za Crkvu hrvatskih mučenika. (sa)