Svetvinčenat, (IKA) – Ove godine obilježava se 64. obljetnica mučeništva sluge Božjega Miroslava Bulešića. Na taj spomen održana je misa 24. kolovoza u Svetvinčentu u crkvi u kojoj počivaju zemni ostaci sluge Božjega don Mira, rođenog u toj župi. Euharistiju je predvodio porečko-pulski biskup Ivan Milovan, a koncelebrirali su generalni vikar mons. Marijan Kancijanić i vicepostulator Kauze sluge Božjega Miroslava Bulešića mons. Vjekoslav Milovan, u zajedništvu s istarskim svećenicima. Vlč. Miroslav Bulešić ubijen je u Lanišću na blagdan sv. Bartola apostola, 24. kolovoza 1947., prilikom slavlja sakramenta potvrde koje su komunisti htjeli spriječiti.
Na početku euharistijskog slavlja pozdravljajući sve okupljene biskup je poručio da vjernički puk uvijek nanovo privlači ljepota i snaga Bulešićeva svjedočanstva. U homiliji je rekao da je sluga Božji don Miroslav Bulešić duboko i nezaobilazno ukorijenjen u sudbinu svoga naroda i Crkve. “Tko ulazi u ovu crkvu u hodu do svetohraništa ne može zaobići grob Miroslava Bulešića. Brani svetohranište svojim grobom naš don Miro jednako kako ga je od razularenih komunista branio životom dan uoči svoje mučeničke smrti u buzetskoj crkvi. Može doduše netko prolazeći pored groba našega sluge Božjega okrenuti glavu, može i zažmiriti, može ga u sebi i javno negirati, no ne može ga zaobići. On je tu, on je činjenica, on opominje, on i danas čuva ono najvrednije; jučer je to bilo Tijelo Kristovo pod prilikom kruha, a danas je to naša Crkva, danas smo to mi kao mistično Tijelo Kristovo. Jednako tako tko se god danas usudi govoriti o Hrvatskoj, tko se odvaži vrednovati njezinu povijest, tražiti razloge zašto smo se održali kao vjernički narod, zašto nismo usred zastrašujućih ideologija dvadesetog stoljeća satrti, razoreni, izbrisani, ne može zaobići ni Miroslava Bulešića. Nasljedstvo don Mirovo s kojim danas raspolažemo kao Crkva više nitko ne može zaobići jer vidljivo je upravo u ovoj crkvi, u nama svima. Ponosno smo jer njegov smo rod, baštinici njegova zagovora. Danas ga se Crkva porečka i pulska sjeća, na današnji ga dan na poseban način slavi i stavlja kao uzor našem naraštaju, iščekujući dan kada će Crkva njegovo ime staviti na čast oltara, proglasiti ga blaženim.” U nastavku propovijedi mons. Milovan je istaknuo da je ime Miroslava Bulešića uklesano u identitet te naše crkve. Bog ga je čitavoga njegovog mladog života nadahnjivao, a on se tom nadahnuću prepuštao, do smrti. “Ni u trenutku najstrašnije smrti nije prestao biti Kristov, potvrdivši životom svoju glasovitu poruku: Moja osveta je oprost! Danas crpimo snagu iz te Bulešićeve poruke. Bulešićevu snagu govora oduzeli su tek kad su zakrvavili nož njegovom mučeničkom krvlju. U trenutku eskalacije mahnitoga i podivljaloga zla Crkva u Hrvata ostala je bez toga Kristova govornika. Nastupila je tada neviđena snaga nebeskoga zagovornika, jer samo čudo Božje i zagovor sluge Božjega Mira može objasniti da se istina o njemu u našoj Crkvi prenosila a da se njegovo ime nije smjelo misliti a kamoli spominjati. I tako je don Miro nastavio živjeti u šapatu njegovih kolega svećenika, u sobama pazinskih sjemeništaraca, istarskih bogoslova, u nečujnom jecanju usana hrabrih istarskih očeva i majki, njegovih župljana, prijatelja koji su djeci potiho prenosili istinu da je na ovoj zemlji živio čovjek Božji koji se borio za Božju stvar. A bio je naš. Zato se šutnje ne bojimo jer ona ne može ugušiti istinu. Štoviše, znamo da se i šuteći suobličujemo s Kristom a tada na prijestolje zasjeda Istina. Ime Miroslava Bulešića i njegov zagovor kod Gospodina održao nas je zajedno u biskupijskom jedinstvu i jedinstvu s čitavom Crkvom. Tko želi razvijati Crkvu u Istri, istarskoga čovjeka, mora se zagledati u život Miroslava Bulešića. Život don Mira, ali i mi danas ovdje okupljeni, svjedočanstvo je te vrste jedinstva i zajedništva koje jedino ima šansu. Tu nas vodi naš don Miro kao i njegov suvremenik blaženi Alojzije Stepinac. Povijest im je dala za pravo; pokazalo se da svi koji pozivaju na jedinstvo i zajedništvo, ako nemaju pred sobom lik Isusa Krista i njegovo istinsko slijeđenje neće opstati, ne mogu opstati. To nas uči da opstajemo uvijek onda kada nam je Krist u središtu.” Pozivajući na istinsku snagu kršćanskog zajedništva domovinske i sveopće Crkve u izazovima i kušnjama današnjice, biskup Milovan je podcrtao riječi don Mira u kojima je izrekao načela Kristova. “Slugo Božji Miroslavu Bulešiću, dragi svećeniče ove naše Crkve, prati nas i dalje svojim zagovorom da ne skrenemo s tvojega puta. I kad svaki od nas u susretu s Kristom podnoseći zadnji račun bude upitao: Odakle me poznaješ? koje sreće da nam Krist odgovori: Poznajem te, dijete moje, iz Crkve u Hrvata, Crkve istarske, Crkve Stepinčeve i Bulešićeve, Crkve koja nikad nije dopustila da se oskvrni Svetohranište”, zaključio je homiliju biskup Milovan.