Sarajevo, (IKA/KTA) – U povodu desete obljetnice pastirskog pohoda Ivana Pavla II. BiH i njegova dolaska u Sarajevo 12. i 13. travnja 1997. godine, nadbiskup vrhbosanski i predsjednik Biskupske konferencije BiH kardinal Vinko Puljić predvodio je 12. travnja svečano misno slavlje u katedrali Srca Isusova u Sarajevu. U koncelebraciji su bili pomoćni vrhbosanski biskup Pero Sudar, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Mijo Džolan te brojni svećenici. U homiliji je kardinal istaknuo da je Papa tom prigodom hrabro i očinski poručio kako je Sarajevo grad raskrižja te da je mir moguć i da mir mora počivati na dijalogu, slušanju, poznavanju i poštivanju drugoga. Hrabrio nas je u našem identitetu nasuprot sinkretizmu koji nam se želi nametnuti u izgradnji takvog mira koji bi izbrisao ono što jesmo i po čemu smo prepoznatljivi, rekao je kardinal Puljić. Posebno je istaknuo kako riječi toga velikog Pape hrabre vjernike govoreći im da moraju dizati glas za obranu čovjeka i jednakih prava u toj zemlji.
U organizaciji BK BiH i Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog u večernjim satima u dvorani Pavla VI. u zgradi Vrhbosanske katoličke bogoslovije održana je svečana akademija na kojoj su izlaganja održali novinarka Edina Kamenica i generalni vikar Banjolučke biskupije mons. Anto Orlovac.
Svima, kojima sam ovih dana spomenula Papu Ivana Pavla II. pojavio se na licu nježni, sjetni osmijeh, i, doslovce svi su se odmah sjetili gdje su se oni nalazili u vrijeme tog pohoda tome njemu tako dragome kraju – kako je Sveti Otac tada nazvao Sarajevo i BiH. Kao što je Sarajevo, za Ivana Pavla II. bilo znak dvadesetog stoljeća, a koje je, opet, i na početku i na izmicanju, taj grad “odabralo za stvarnu i metaforičnu prijestolnicu žrtve uopće”, tako je i dolazak Svetoga Oca bio, i sada je, znak nade, ohrabrenja, pouka, da žrtva nikada nije sama. I da nisam svjedočila Njegovoj besjedi, to bih spoznala već i samo zahvaljujući dirljivim slikama s Koševa u čijem je srcu bio Čovjek Wojtyla, i sam shrvan bolešću, starošću, šiban vjetrom s tko zna kojeg zapada ili istoka. Odmah je otklonio i svaku sumnju oko toga kome je došao – Mir vama muževi i žene Sarajeva, mir vama stanovnici BiH, mir vama, braćo i sestre, ove drage zemlje, istaknula je Kamenica, te se osvrnula na najvažnije tadašnje Papine poruke.
Možda nam deseta obljetnica njegova pohoda posluži kao podsjetnik, kao ispit savjesti, što smo od onoga što nam je tada poručio Ivan Pavao II. ostvarili, kazao je mons. dr. Anto Orlovac. Ratom ispaćenu zemlju i sve njezine stanovnike, posebno teško stradalu Crkvu, Papa je usrdno pozvao na opraštanje, pomirenje i zauzimanje za trajni i pravedni mir. Papa je neprestano imao na umu da se nalazi u zemlji gdje zajedno na istom prostoru vjekovima žive pripadnici različitih vjera, naroda i kultura i zato je poticao na međusobno poštovanje i uvažavanje svih. Za Crkvu u BiH rekao je da za sebe ne traži ništa drugo nego da “može slobodno propovijedati Evanđelje vječnoga spasenja, poštujući pri tom svako ljudsko biće, svaku kulturu i svaku vjeru”. Time je označio put kojim je Crkvi ići u tom društvu. Nakon deset godina Papini pozivi na mir i pomirenje, na oproštenje i miran suživot jednako su aktualni i smjer su u kojemu imaju djelovati i crkvene i državne strukture, rekao je mons. Orlovac. Bila je hrabrost doći u Sarajevo i tako otvoreno progovoriti, a još veću hrabrost je Papa pokazao kad je htio doći u ratno Sarajevo u posvemašnjem okruženju 1994. godine, zaključio je predavač.
Kao izlagač je bio najavljen i episkop zahumsko-hercegovački Grigorije, no prema riječima organizatora zbog tehničko-jurisdikcijskih razloga episkop se nije pojavio na svečanosti. Potom su prikazani kratki video-ulomci s nekim od najbitnijih trenutaka tijekom posjeta pape Ivana Pavla II. Sarajevu. Video zapis su priredili prof. Marko Stanušić i mons. Ivo Tomašević. O baštini sl. Božjega Ivana Pavla II. govorio je tajnik Apostolske nuncijature u BiH mons. Waldemar Stanislav Sommertag. S okupljenim je podijelio svoje osobno sjećanje na jednu misu u privatnoj kapeli Ivana Pavla II. u svibnju 1994., kada je Papa, nakon čitanja odlomka iz Knjige Postanka o Kainovu bratoubojstvu, pokazao koliko je u njegovu srcu bilo trpljenje za čovjeka na Balkanu.
Na kraju je sve pozdravio kardinal Puljić, koji se kratko prisjetio toga, kako je rekao, nezaboravnog posjeta, te je s okupljenim podijelio neka osobna sjećanja na taj susret. Dodao je da je bila zadivljujuća snaga s kojom se Papa borio za čovjeka pokazujući mu put Gospodinu. Na misnom slavlju i na svečanoj akademiji pjevao je Katedralni mješoviti zbor “Josip Stadler”.