Svirče, (IKA) – U povodu 100. obljetnice rođenja don Dinka Vrankovića u župnoj crkvi Sv. Marije Magdalene u župi Svirče na otoku Hvaru 22. siječnja u nazočnosti brojnih Svirčana i župljana okolnih župa te uz koncelebraciju petorice svećenika svečanu misu predvodio je domaći župnik don Mario Zelanović. O svećeničkom pozivu uopće i o životnom putu don Dinka govorio je don Jurica Carić, župni vikar župe Jelsa. U tijeku mise liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor iz Svirača i njegova klapa pod vodstvom Klare Tomičić, voditeljice katedralnog zbora u Hvaru.

Don Dinko rođen je 22. siječnja 1906. u mjestu Svirče. Za svećenika je zaređen 27. srpnja 1930. godine, a mladu misu imao je 24. kolovoza iste godine. S prekidom od jedne godine župnik je u župi Bogomolje, od 1931. do 1939. U župi Sućuraj na otoku Hvaru župnikovao je prvi put od 1933. do 1934., a drugi put od 1939. do 1964. Nakon toga župnik je u Vrboskoj do 1968. godine.

Za don Dinka se govori da je bio pravi narodni svećenik koji je ostao u lijepoj uspomeni župljana. Posebice ga se spominju Sućurjani iz teških dana II. svjetskog rata, kada je don Dinko odbio zahtjev tadašnje talijanske okupacijske vojne uprave u Sućurju da bogoslužje obavlja na talijanskom jeziku. Kada su u siječnju 1943. Talijani drugi put okupirali Sućuraj namjeravali su ga zapaliti, a don Dinko je to spriječio. A kad su u svibnju 1944. Nijemci iz Sućurja deportirali sve tamošnje stanovništvo, ponudili su don Dinku da on ostane. On je to odbio, govoreći: “Gdje ide moj puk tamo idem i ja”. Uzeo je najnužnije stvari i sa svojom sestrom Bonicom, koja mu je kao domaćica vjerno služila, otišao je u njemačko progonstvo. Nakon II. svjetskog rata od ekstremista tadašnje vlasti bio je često maltretiran. Jednom je čak bilo pripremljeno da ga se iznenada ubije. Don Dinko je preminuo u bolnici u Splitu 4. rujna 1970. godine, a pokopan je u Svirčima dva dana kasnije. Monografiju o don Dinku pripremaju dr. Nikola Anić iz Sućurja i prof. Ante Vranković iz mjesta Sv. Ivan Zelina.