Davor, (IKA) – U prigodi osme obljetnice progona Hrvata iz banjolučkog kraja i prijelaza u Davoru preko Save u Hrvatsku, župni ured Davor i Humanitarna udruga izbjeglih i raseljenih Hrvata Bosne i Hercegovine “Dr. Ivan Merz” na čelu s Ružom Vidović, priredili su u Davoru 24. kolovoza spomen na taj događaj. Sudjelovali su predstavnici prognanih banjolučkih Hrvata iz različitih dijelova Hrvatske, među kojima je bio i svećenik Blahomir Pruha te redovnice Klanjateljice Krvi Kristove iz Nove Gradiške i Okučana. Uz načelnika općine Davor Dragana Benića bio je nazočan i načelnik Općine Okučani Mato Bilonjić.

Središnji dio spomena bilo je euharistijsko slavlje, koje je na otvorenom uz spomen-križ, kojeg su protekle godine pokraj župne crkve u Davoru postavili prognani Banjolučani, predvodio požeški biskup Antun Škvorčević. S biskupom su koncelebrirali domaći župnik Marijan Đukić, Blahomir Pruha, fra Josip Bošnjaković, Vicko Obradović, Pavao Filipović i Ivica Žuljević. Na početku mise biskupa i goste pozdravio je davorački župnik Marijan Đukić, istaknuvši vrijednost čuvanja spomena u Davoru na teški događaj progona Banjolučana 1995. godine.

Biskup Škvorčević u svojoj homiliji zapitao se ima li smisla obilježavati spomen progona Hrvata iz Banja Luke, jer neki smatraju da se ne treba vraćati u prošlost i baviti se minulim događajima, nego se okrenuti budućnosti. Istaknuo je, da tako govore oni koji površno gledaju određena zbivanja i ne vide im dublje značenje. Naglasio je da se događaji prošlosti ne smiju zaboraviti, ali je potrebno očistiti ih od onoga što iz njih i danas djeluje kao negativnost i poniženje te ih se spominjati i pamtiti u slobodi duha. Osvrnuo se na liturgijska čitanja, ponajprije iz Knjige o Jošui, gdje vođa izabranog naroda podsjeća na prijelaz preko rijeke iz egipatskog ropstva u slobodu obećane zemlje te poziva narod da vjeruje Bogu i bude za njega opredijeljen te tako živi darovanu slobodu.
Biskup je upozorio kako je fizički prijelaz brojnih Banjolučana preko rijeke Save prije osam godina bio njihovo oslobođenje od progona. No, ukoliko je u nekima od njih ostalo prisutno raspoloženje mržnje ili osvete, ustvrdio je da su još uvijek zarobljenici zla, ljudi razorenog dostojanstva i oduzete slobode, ponašaju se po diktatu progonitelja i ostaju nadalje njihove žrtve. Pozvao ih je da vjeruju Bogu i praštanjem prijeđu iz neslobode u slobodu, iz poniženosti u dostojanstvo, iz smrti u život.

Osim toga, podsjetio je na plemenitost ispruženih ruku i otvorenost srca stanovnika Davora, koji su u trenutku progona svojim prihvaćanjem i ljubavlju posvjedočili da je prognanički fizički prijelaz preko Save popraćen i jednim dubljim prijelazom iz mržnje koja ih prognala, prema ljubavi koja ih je prihvatila i naglasio da su tako u najtežem trenutku poniženosti postali dionici Isusove pashe, prijelaza iz smrti u život. Pripomenuo je kako je važno da u slobodi vlastitog odlučivanja svi prognanici dobiju svoj status u Hrvatskoj, izgrade svoj dom i imaju temelj za budućnost. Ali, dodao je, još je važniji njihov duhovni status, kojeg im može dati jedino Isus Krist te ih je potaknuo da s Petrom i ovom prigodom ponove: “Kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!”.

Pjevanje na euharistijskom slavlju predvodio je mješoviti zbor župe Davor, a na orguljama je svirao Ivica Brlić.