Domaći i okolni svećenici i redovnici: fra Zlatko Matanović, fra Anto Zrakić, fra Blažen Lipovac, fra Jozo Puškarić, fra Mladen Jozić, fra Franjo Dalibor Stjepanović, vlč. Mato Marijić, vlč. Antonio Čutura , vlč. Jozo Batinić, vlč. Ivan Ravlić, fra Jozo Gogić i fra Ivan Ćurić koncelebrirali su na misi koju je predvodio gvardijan fra Anto Tomas. Slavlje je pjevanjem animirao derventski dekan fra Ivan Marić.

Podsjetivši na stradanje plehanske crkve i samostana, koje se dogodilo 2. srpnja 1992. i na sva zla koja su se događala poslije, fra Anto je u homiliji naglasio kako na toj misi žele moliti za ljude koje u sebi nose zlo i to pokazuju ubijanjem čovjeka, uništavanjem prirode, crkava – i ne žele se obratiti, da ih Božja ljubav dotakne te se obrate i prestanu rušiti sve ono što je dobrotom i mirom sagrađeno.

„Miniranje crkve 2. srpnja 1992. bila je tužna vijest, napose onima koji su to gledali. Zato upišite ovu misu u svoje srce, u svoje dnevnike, razgovarajte i vidite pobjedu Gospodnju, Božji dar što danas možemo biti u ovom svetom hramu. Hvala Gospodinu što ni u kojoj situaciji ne ostavlja dobroga čovjeka. Isus nas uči što nam je činiti i raditi da budemo pobjednici. Vi ste danas pobjednici nad zlom i smrću, dokaz ljubavi koju nam Bog dariva“, ustvrdio je fra Anto.

Govoreći o projektu „Plehan – ponovno rađanje“ koji je vodio pokojni fra Andrija Zirdum, a svjestan kako je sve ono materijalno moguće ponovno sagraditi, fra Anto je pozvao Plehančane i predstavnike društveno političkih vlasti da pomognu u dovršenju uređenja nove crkve, gradnji samostana i muzejsko-galerijskog prostora kako bi Plehan ponovno zasjao kao vjersko-kulturno središte kakvo je bio i prije Domovinskog rata, u kojem će franjevci obavljati povjerenu im pastirsku službu. Iskazao je i svoju otvorenost svakoj novoj ideji.

„Plehan je mjesto duhovnosti, kulture i snage, mjesto u kojem biste vi, vaša djeca i unuci trebali osjetiti radost života. Trebaju nam ovdje dobri franjevci koji će vas primati i ovdje živjeti u sigurnosti bez stresnih trenutaka. Vašim dolaskom na ovu misu u posebnim uvjetima pandemije pokazali ste svoju konkretnu ljubav za Plehan. Hvala vam na tome“, poručio je fra Anto, kako svojim Plehančanima tako i vjernicima koji su hodočastili iz župa Foče, Cera, Žeravca, Koraća, Kuline, Potočana, Odžaka i Svilaja.

Među 60-ak nazočnih bili su izvođač radova u crkvi Stipo Lucić i djelatnici njegove tvrtke Kamenarski centar i klesarstvo iz Samobora koji ovih dana postavljaju kamene ploče u crkvi, izvođač radova na samostanu Anto Jurišić, predstavnici društveno-političkih vlasti, predstavnici udruge „Koraci mira“ iz Odžaka – udruge građana za čuvanje spomena na stradanje stanovništva BiH. Kako zbog pandemije nisu mogli doći svi članovi Odbora za obnovu franjevačkog vjersko-kulturnog središta Plehan nije održana planirana otvorena sjednica, nego su neki od sudionika uz zajednički ručak iznijeli svoje planove o daljnjoj obnovi, obećavši pritom i materijalnu pomoć.

Velebnu franjevačku crkvu Sv. Marka na Plehanu srpska vojska je, nakon što je zauzela Plehan, 2. srpnja 1992. u večernjim satima, minirala s dvije tone eksploziva. Prilikom miniranja stradao je i franjevački samostan, a u narednim danima u potpunosti su razoreni i devastirani ostaci samostana i svih pripadajućih zgrada, kao i sve kuće katoličkog puka, koji je pred ratnim strahotama morao u izbjeglištvo. Nakon povratka franjevaca na Plehan, svake godine 2. srpnja, misnim slavljem spominju se te velike tragedije, za koju još nitko nije odgovarao, i mole da Gospodin iscijeli sve rane koji je puk toga kraja doživio i još uvijek doživljava.

U plehanskoj župi prije rata živjelo je 8120 Hrvata katolika, a danas ih je tek 90-ak, uglavnom starijih i nemoćnih.