Jamnica Pisarovinska, (IKA) – Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u nedjelju 16. ožujka u župnoj crkvi Sv. Martina u Pisarovinskoj Jamnici misu za vlč. Ivana Butorovića, župnika te župe stradalog mučeničkom smrću u vrtlogu II. svjetskog rata 28. svibnja 1944. godine. U koncelebraciji bili su upravitelj župe preč. Stjepan Bradica i duhovni pomoćnik Kćeri Srca Isusova u Lasinji vlč. Stjepan Račić, a služio je đakon Željko Kovačević. Prije mise, uz nazočnost brojnih vjernika, biskup je na župnoj kući blagoslovio novopostavljenu spomen-ploču za tog svećenika.

U homiliji biskup je rekao kako ne ulazeći u razloge tog ubojstva, danas stojimo pred činjenicom da je jedan župnik – katolički svećenik, bio mučen i ubijen bez suda i dokazane krivnje. Biskup je upoznao okupljene i s ovih dana održanim simpozijem “Mučeništvo i mučenički tragovi kroz hrvatsku prošlost” na kojem su izlagali brojni ugledni predavači (povjesničari, teolozi, pravnici i drugi istraživači), a čiji je zajednički rezultat kako je u republikama Hrvatskoj i BiH ubijeno više od 600 svećenika, redovnica, bogoslova i sjemeništaraca koje ne smijemo zaboraviti jer je njihovo mučeništvo sjajan dokaz njihove ljubavi prema vjeri u Krista. “Bl. Ivan Pavao II. na prijelazu u 21. stoljeće zatražio je od biskupa i svih vjernika da naprave popis svojih mučenika, koji su stradali – iz mržnje na vjeru. “Doista, naši svećenici – njih 22 samo u našoj biskupiji – koji su ubijeni u II. svjetskom ratu i poraću mogu se sigurno pripisati tom broju svijetle vojske mučenika, koji nisu štedjeli sebe ni svoga života, već su hrabro prihvatili i smrt te tako dali lijepo svjedočanstvo svoje vjere za Krista”, rekao je propovjednik.
U nastavku biskup Košić istaknuo je kako je važno znati kako se u ovoj Godini hrvatskih mučenika u Sisačkoj biskupiji ne zaziva nikakva mržnja niti traži ikakva osveta zbog tih pogubljenja svećenika, već naprotiv u njima se traži snaga “da živimo novim životom, da poput njih imamo snagu prihvaćati križ i žrtvu za ideale svoje vjere, da izdržimo sva iskušenja i s Kristom, koji je također bio mučen i nevin ubijen, pobijedimo. Upravo je korizma prikladno vrijeme da razmišljamo i o Kristu i njegovoj patnji za naše spasenje, i o mučenicima koji su dali živote za Krista, i o nama koji smo pozvani njih nasljedovati. Sigurno, mi nismo slijepi i dobro znamo da su ljudi zli, da Krist nije bio ubijen zato što dobro vlada svijetom nego zlo, da naši mučenici nisu stradali od ruku svojih dobrotvora nego ubojica, a i da mi moramo nositi svoj križ zbog nerazumijevanja zlih ljudi i da smo često prepušteni sebi. Ipak mi ne želimo razmišljati o zlu niti o zlim ljudima, nego o dobru i Božjoj dobroti koja jedina spašava, a čiji su dionici bili i naši mučenici, i čiji dionici moramo biti i mi danas”.
Govoreći o pročitanoj Božjoj riječi i prvom čitanju u kojem je Bog pozvao Abrahama da iz svog zavičaja pođe u novu obećanu zemlju, biskup je rekao kako je i nad nama Božji poziv i kako svakog od nas, na svoj način, Bog poziva da ostavimo stari život i pođemo u nepoznati novi život. “To je važna promjena na koju svi moramo biti spremni, želimo li biti poslušni Božjoj volji. Ne znamo često što nas čeka kad se odazivamo Božjem pozivu, ali to je neophodno iskustvo, koje svi koji Bogu vjerujemo trebamo dijeliti s Abrahamom. I Abrahamu i nama, ako slušamo Božji zov i odazivamo se na nj, Bog nudi svoj blagoslov. Mogli bismo reći da je tako i vaš negdašnji župnik, koji je stradao prije 70 godina i danas dočekao da ga se sjećamo i postavimo mu spomen-ploču, bio spreman sve ostaviti i poći u novost koju je Bog od njega tražio. On nije znao što ga čeka kad je dolazio ovamo za župnika. To je za njega značilo na kraju podnijeti i mučeništvo i dati svoj život. Koliko smo mi spremni ići daleko u svojem svjedočanstvu za Krista? Sigurno, često ni sami ne znamo, dok ne dođu konkretni izazovi, ali važna je početna spremnost – pa što Bog da. A Bog će uvijek biti uz nas, jer on nas ljubi i spašava kao što se otac s ljubavlju brine za svoju djecu”, poručio je biskup Košić.
Na kraju slavlja biskupu je na dolasku zahvalio preč. Bradica.