Stara Gradiška, (IKA) – U predvečerje Dana obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika, koji se u Požeškoj biskupiji slavi u petak prije nedjelje Cvjetnice, biskup Antun Škvorčević zajedno sa svećenicima Novogradiškoga dekanata slavio je 17. ožujka u Staroj Gradiški spomen na svećenike i druge nedužne osuđenike koji su u tamošnjem zatvoru tamnovali u vrijeme totalitarnih sustava 20. stoljeća, napose u komunističko vrijeme. Za tu prigodu, uz starogradiške župljane, hodočastili su svećenički aspiranti iz požeškog Kolegija, vjernici iz župa Novogradiškoga dekanata, posebno iz Davora s pjevačkim zborom, i Nove Gradiške te skupna članova Hrvatskoga društva logoraša srpskih koncentracijskih logora – Podružnice sisačko-moslavačke županije na čelu s predsjednikom Ivanom Lipakom koji su tamnovali u starogradiškom zatvoru.
Svi sudionici hodočašća okupili su se ispred ulaza u zatvor, gdje je biskup podsjetio na razloge tog slavlja koje u godini Izvanrednog jubileja milosrđa ima posebno značenje. Istaknuo je da spomen na nedužne žrtve, napose komunističkog sustava, i iskazivanje poštovanja i zahvalnosti prema njima treba činiti očišćenim pamćenjem. Predvodio je pokajnički čin, upućujući Bogu molitvu za praštanje onima koji su zlo nanosili nedužnim ljudima te završio zahvalom za one koji su usred progona i ponižavanja ostali vjerni Bogu i ljudskom dostojanstvu, radije podnoseći prezir i mučenje nego da budu suradnici zla. Među njima je posebno spomenuo bl. Alojzija Stepinca koji je na progon i osudu odgovorio praštanjem, svjedočeći vjernost Bogu i poštovanje prema svakom čovjeku bez razlike na njegovu nacionalnu ili vjersku pripadnost. Potom su svi nazočni u procesiji krenuli prema crkvi izgrađenoj na spomen svećenicima zatočenicima, praćeni njezinim zvonima u spomen na sve žrtve. Procesija se zaustavila pokraj crkve ispred memorijala svećenicima zatvorenicima pred velikim mozaikom uskrslog Krista, pobjednika nad zlom i smrću, djelo umjetnika Tihomira Lončara, gdje je biskup u molitvi povjerio živome Isusu Kristu sve one svećenike zatvorenike, čija su imena ispisana pokraj lika Uskrsloga Gospodina kao i sve druge nevine žrtve tog zatvora. Zatim je procesija nastavila put u crkvu gdje je slijedilo euharistijsko slavlje za starogradiške žrtve.
U homiliji biskup je aktualizirao dnevna liturgijska čitanja te govorio o čovjeku kao biću koje po svojoj stvorenosti i osobnoj jedinstvenosti i neponovljivosti nadilazi sama sebe, uronjen je u dimenziju onostranosti te niti on sam niti itko drugi smije gospodariti nad njim, oduzimajući mu slobodu ili ga ubiti. Protumačio je kako Bog u prvom čitanju s velikim poštovanjem tako postupa s Abrahamom, s kojim sklapa savez te na razini osobne povezanosti i slobode ostvaruje po njemu svoj naum. Biskup je upozorio kako Isus u evanđelju, raspravljajući sa Židovima o tome tko je on, brani svoju božansko ljudsku jedincatost, koju Židovi ne prihvaćaju i konačno će ga osuditi na smrt i objesiti na križ. Spomenuo je kako su svećenici i drugi nedužni zatvorenici u Staroj Gradiški bili žrtve progona, oduzimanja slobode i ponižavanja od onih koji su čovjeku prilazili ideološkim putem i tko se nije uklapao u model čovjeka sukladno totalitarističkim ciljevima, bio je progonjen i ubijan, što je više od 250 svećenika teško osjetilo u starogradiškom zatvoru za vrijeme komunističke vladavine.
Biskup je ustvrdio kako u ideologijama uvijek stradava čovjek. Rekao je: “No, poznato nam je iz povijesti čovječanstva kako ideologije propadaju jer su protivne ljudskoj naravi, slobodi i dostojanstvu, ali ostaju tragovi njihova zla u brojnim ubijenim, progonjenim i zatvaranim nedužnim ljudima. Ispovijedamo danas vjeru, da o čovjeku kao Božjem stvorenju nema posljednju riječ zlotvor, nego ono Božje milosrđe i praštanje koje nam je objavio Isus svojom ljubavlju na križu i kojom je pobijedio smrt. Stoga čistoćom i snagom Isusove milosrdne ljubavi na križu želimo praštati onima koji su zlo činili, tako biti slobodni od diktata zla, mržnje i osvete, te tom bistrinom pamtiti i poštovati sve žrtve totalitarnih sustava. Bog koji ih je pozvao u život, darovatelj je konačnog njihova dostojanstva što su im ga oduzeli oni koji su ih progonili, zatvarali i ubijali.”
Osvrćući se na sadašnje stanje u svijetu, spomenuo je kako smo svjedoci novih religijskih ili sekularističkih totalitarnih ideologija, čiji pripadnici niječu čovjekovu transcendentnu dimenziju, pretvaraju ga u apsolutnog gospodara vlastitog i tuđeg života, prisvajajući si pravo ubojstva drukčijega koji im nije po volji, dopuštaju ubojstva nerođenog, okončanje života teško bolesnog, određivanje vlastita roda. Upozorio je na agresivnost suvremenih antropoloških ideologija, podsjetivši – povezano s time – i na mnoštvo izbjeglica s Bliskog istoka, te je istaknuo da valja učiniti sve što je moguće kako bi se spriječilo ideološko moralno ili fizičko nasilje. Pozvao je nazočne da u molitvu za totalitarne ideologe i njihove žrtve iz prošlosti, uključe i suvremene ideologe te njihove žrtve.
Na kraju slavlja biskup je predvodio čin povjere Isusovoj Majci svih nedužno zatvaranih i ubijenih ljudi u starogradiškom zatvoru i drugdje u Hrvatskoj.