Stara Gradiška, (IKA) – U okviru programa koji se u Požeškoj biskupiji održavaju na “Žalosni petak” prije nedjelje Cvjetnice u povodu Dana obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika, u Staroj Gradiški je 14. travnja požeški biskup Antun Škvorčević zajedno sa svećenicima Novogradiškog dekanata prvi puta predvodio pokorničko-molitveno slavlje nakon što je protekle godine ponovno izgrađena i posvećena župna crkva. Svi sudionici molitve okupili su se na ulazu u nekadašnji starogradiški zatvor. Otvarajući slavlje biskup Škvorčević je rekao: “U predvečerju smo ‘Žalosnog petka’ kada u Požeškoj biskupiji postom, molitvom, žrtvom, kajanjem i praštanjem nastojimo čistiti povijesno pamćenje na zlo koje se dogodilo na našim prostorima tijekom totalitarnih sustava dvadesetog stoljeća i iskazivati poštovanje i zahvalnost onima koji su bili ubijeni ili podnijeli progon, osude, zatvaranje i ponižavanje. Okupili smo se na ulazu u nekadašnji starogradiški zatvor da bismo se spomenuli svih onih kojima je nepravedni sud oduzeo dostojanstvo te su ovdje tamnovali tijekom spomenutih sustava i u Domovinskom ratu samo zato što su voljeli Boga, njegovu Crkvu i svoj narod. Među njima je bilo zatvoreno više od 250 svećenika, osuđenih u vrijeme komunističkih vlasti, koje su 1945. pogubile starogradiškog župnika Ferdu Ivana Maretića, a 1948. srušile župnu crkvu Sv. Mihaela arkanđela. Ponovno smo podigli župnu crkvu uz pomoć hrvatskih biskupa i svećenika te je prije godinu dana posvetili. Želimo sve te nevine žrtve, posebno svećeničke, sabrati u pamćenju svoga srca, slobodnog od mržnje te ih od ove zgrade gdje su bili zasužnjeni i ponižavani, uz pratnju zvona, povesti u procesiji prema novoizgrađenoj crkvi, povjeriti ih Isusovoj ljubavi na križu da ih uzdigne u svoju pobjedu nad zlom i smrću, uspostavi u punom dostojanstvu. Neka oni iz nebeske domovine mole s nama za našu domovinu, da sve žrtve njezinih sinova i kćeri za slobodu budu ugrađene u njezino dobro. Učinimo to u raspoloženju kajanja, praštanja i milosrđa prema počiniteljima zla, poštovanja, zahvalnosti i ponosa prema onima koji su časno podnijeli ubojstvo, žrtvu i poniženje”.
Slijedio je čin kajanja na način kako ga je sluga Božji papa Ivan Pavao II. izrekao na Dan čišćenja pamćenja i spomena mučenika prigodom Velikog jubileja 2000. a u Molitvi vjernih oblikovani vapaji koji su tada bili izneseni. Desetorica svećenika su zatim pročitala imena 251 svećenika i 9 bogoslova, utamničenih za vrijeme komunizma u starogradiškom zatvoru. Proglas imena bio je protkan pjevanjem gesla Godine Gospe Voćinske “Evo ti majke”. Taj čin pred zatvorskim ulazom biskup Škvorčević zaključio je molitvom za starogradiške svećenike uznike. Krenula je zatim procesija brojnih vjernika prema novoj crkvi gdje je biskup sa svećenicima predvodio euharistijsko slavlje. Tumačeći Božju riječ u homiliji je spomenuo vjernicima kako „nije došao u Staru Gradišku da bi se s njima bavio prošlošću i prebrojavao mrtve, nego posvjedočio zahvalnost onima čijoj žrtvi dugujemo svoje dostojanstvo u sadašnjosti i iskazao poštovanje onima koji su među živima”. Naime, u skladu s Isusovim riječima u dnevnom evanđelju “Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka” kazao je da su zatočeni svećenici u najvećem broju ostali dokraja vjerni Isusu Kristu i njegovoj Crkvi, svjedočili to uz velike žrtve, te su se – polažući život za vrijednosti Boga i čovjeka – svrstali među pobjednike. U tom smislu, kazao je, da su i branitelji u domovinskom ratu, opredijelivši se položiti život za domovinu, slobodu, obitelji i druge vrijednosti, uključili se među pobjednike, bez obzira što o njima govorili oni koji ih prosuđuju sa stanovišta određenih interesa. Biskup je spomenuo kako je spomen svjedoka vjere u Staroj Gradiški u duhu onoga što je Crkva od svojih početaka činila: nije se bavila zločincima nego žrtvom i iskazivala im poštovanje. Još je biskup protumačio kako je u Staroj Gradiški progovorilo savezništvo određenih ljudi sa zlom, koje je ostavilo razorne tragove, ali da je daleko dragocjenije savezništvo koje su brojni časni ljude živjeli s Bogom po poštenju i nesebičnosti, spremni radije položiti živote nego li biti suradnici zla. Istaknuo je veličinu svećeničkog služenja onom savezu između Boga i čovjeka kojeg je ostvario Isus svojom krvlju i koje se obnavlja u svakoj misi. Pozvao je nazočne da se mole kako bi u Hrvatskoj pobijedilo savezništvo s Bogom i među ljudima, podsjećajući da Hrvatska postaje domom, domovinom samo ako njezini stanovnici žive jedni za druge, trude se svjedočiti međusobno poštovanje, povezanost i slogu.
Nakon popričesne molitve biskup je predvodio molitvu predanja Isusovoj majci u kojoj je povjerio njezinoj majčinskoj skrbi svećeničke i druge nedužne žrtve kako bi one urodile dobrom za Crkvu i domovinu. Na završetku slavlja zahvalio je starogradiškim vjernicima na čelu sa župnikom Josipom Vračarićem što su u velikom broju s hodočasnicima iz Nove Gradiške, Davora i drugih župa sudjelovali u iskazivanju poštovanja i zahvalnosti svome ubijenom župniku Maretiću i svećenicima uznicima u njihovu mjestu. Istaknuo je posebno značenje sudjelovanja svećenika Novogradiškog dekanata u slavlju, predvođenih arhiđakonom Lukom Slobođancem i dekanom Pericom Matanovićem, jer su u ime svih hrvatskih svećenika iskazali pažnju i bili molitelji za zatvorenu subraću svećenike u starogradiškom zatvoru. Na slavlju su, među ostalima sudjelovali i načelnik Općine Stara Gradiška Velimir Paušić, predstavnici udruga, vatrogasci i školska djeca.