Zadar, (IKA) – Mate Garković, 66. zadarski nadbiskup od 112 pastira u 17 stoljeća zadarske Crkve, kojom je upravljao 20 godina (bio je apostolski administrator od 1952. do 1960. a zadarski nadbiskup od 1960. do 1968.) autentičan je čovjek, biskup, svećenik i u sjećanju svoje nadbiskupije ostaje kao istinski Kristov sluga koji je svoje ljudske, intelektualne i duhovne snage utkao u njen život i rad. To je istaknuo zadarski nadbiskup Ivan Prenđa na spomen skupu o životu i djelu mons. Mate Garkovića 4. prosinca u Sjemeništu Zmajević u Zadru, održanom u povodu 40. obljetnice smrti toga hrvatskog pastira Crkve koji je odolijevao komunističkim pritiscima a bio je i sudionik Drugoga vatikanskog sabora gdje je intervenirao čak 13 puta. Organizatori skupa su Zadarska nadbiskupija i Visoka teološko katehetska škola u Zadru, koja je sljednica Visoke bogoslovne škole koju je 1959. osnovao upravo mons. Garković. Sudionici skupa čuli su i glas Garkovića snimljen u emisiji Radio Vatikana u tijeku Koncila gdje govori o ljepoti liturgije, glagoljaštva i potrebi sudjelovanja puka u liturgijskom bogoslužju na narodnom jeziku. Nadbiskup Garković vodio je nadbiskupiju u teškom razdoblju njene povijesti. Odlikovao se pobožnošću, jednostavnošću, skromnošću, velikom teološkom i učenošću. Poznavao je klasične jezike, latinski, grčki i biblijsko-hebrejski, govorio je glavne europske jezike, talijanski, francuski, njemački, a u mladim svećeničkim godinama čitao je ruske klasike na ruskom jeziku, rekao je na skupu mons. Pavao Kero, nadbiskupijski vikar za kulturu, pratitelj Garkovića na odlazak na Koncil u Rim. Opisao je i sudski proces Garkoviću kojeg su proganjale komunističke vlasti. Osuđen je za dva krivična djela u iznosu od 70.000 din, a ako ne plati kazna se može zamijeniti zatvorom u trajanju od šest mjeseci: zbog protivljenja Staleškom društvu katoličkih svećenika i navodne zataje plaćanja poreza na primljeni novac iz SAD-a za misne nakane. Jedno od njegovih prvih djela u ujedinjenoj nadbiskupiji i porušenom Zadru bila je obnova srušene zgrade bivšeg Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Zadru radi otvaranja Nadbiskupskog dječačkog sjemeništa Zmajević, blagoslovljenog na blagdan sv. Stošije 1949. Tim danom je započela i nova školska godina 1949/50. u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zadru. Jako je brinuo o duhovnosti i životnim potrebama svećenika, osobito u bolesti i starosti. Budući da je komunistički sustav lišio svećenike svake pomoći, utemeljio je Samopomoć, fond u koji su djelatni svećenici doprinosili mjesečno iznos jedne misne nakane. Fond je pokrivao veće zdravstvene troškove svećenika i davao određeni iznos umirovljenim svećenicima. Za duhovni rast svećenika poticao je svećeničke mjesečne rekolekcije. Budući da su sudskom osudom bili zatvoreni Bogoslovno sjemenište sa svojom Visokom teološkom školom u Rijeci i Splitu, više biskupa je poticalo mons. Garkovića da u Zadru otvori Bogoslovno sjemenište i Visoku bogoslovnu školu, što je i učinio dekretom od 20. kolovoza 1959. g. Tim danom osniva i otvorenim proglašava Bogoslovno sjemenište i Višu vjersku školu za spremanje svećenika (Visoku bogoslovnu školu) u Zadru pod zaštitom sv. Jerolima. O potrebi otvaranja Bogoslovnog sjemeništa i Visoke bogoslovne škole u Zadru svjedoči popis čak 116 bogoslova u akademskoj godini 1967/68. Velike zasluge Garkovića su i osnivanje kapitalnog hrvatskog dobra, Stalne izložbe crkvene umjetnosti, otvorene 1976.
U doba I. svjetskog rata don Mate Garković imenovan je župnikom Preka gdje je župnikom od 1914. do 1925. i dekanom Ugljanskog dekanata. O tom teškom vremenu župe Preko i župniku don Mati govorio je sadašnji župnik Preka don Mario Soljačić. Istražio je župničku službu don Mate koji je 1892. g. i inicijator ideje o izgradnji nove župne crkve. U teško doba I. svjetskog rata i poraću don Mate je bio uza svoj narod i s njim dijelio i dobro i zlo, ne kloneći duhom, rekao je don Mario, istaknuvši da su obitelji dobivale pakete s hranom od nepoznate osobe te bi ljudi rekli: “To nam je sigurno posla’ don Mate”. O sjećanju na Garkovića govorio je i mons. Prenđa, kojem je Garković podijelio sakrament potvrde. Upoznao ga je i kao sjemeništarac u sjemeništu gdje ih je posjećivao i s njima doručkovao. Primjećivao sam u tom vremenu susrete sa svećenicima u sjemenišnoj kapeli. Kasnije sam doznao da su ti susreti bili početak mjesečnih svećeničkih rekolekcija koje su ostale sve do danas, rekao je mons. Prenđa. Sjeća se njegovog ozarena lica, a znao se srdačno smijati, kad bi vidio pred sobom mlade klerike kako nakon teških godina nestašice klera naviru kao mladi val na polju siromašne nadbiskupije. Koncilskih godina, 1963. g., zaredio je 12 svećenika u katedrali. Sjećam se dobro njegove radosti. Osjećali smo, premda je bio skroman i u osjećajima suzdržan, da nosi veliki ponos. Vidio je velike plodove otvaranja Bogoslovije 1959. g. u koju je nakon otvaranja primio i bogoslove drugih biskupija iz Hrvatske, rekao je mons. Prenđa o Garkoviću koji je Prenđi dodijelio i prvu župničku službu u vođenju tri župe: Škabrnje, Nadina i Smilčića te odluku kako da ih lakše poslužuje: “Spomenuo mi je da je don Josi Bobiću, ekonomu nadbiskupije, govorio da bi mi trebali dati mopedić radi lakšeg obavljanja službe. Bio sam vrlo obradovan. Imati moped tada je bilo veliko. I stvarno, malo kasnije nadbiskupija mi je pomogla kupiti moped Tomos 12. Tako sam započeo svoj pastoralni rad na župama”, rekao je mons. Prenđa, ističući Garkovićevu jednostavnost i očinski pristup prema bogoslovima i sjemeništarcima.

Mate Garković rođen je u Velom Ratu na Dugom otoku 12. rujna 1882. od oca Šime i majke Antone rođ. Mirković. Godine 1907. zaređen je za svećenika, a nakon ređenja imenovan odgojiteljem u sjemeništu Zmajević gdje ostaje do 1914. godine. Bio je i voditelj protokola u nadbiskupskoj kancelariji gdje je do izražaja došla njegova urednost i sistemtičnost, pomoćnik u crkvi Svetog Šime u Zadru i župnik Sestrunja. Bio je generalni vikar nadbiskupu Petru Dujmu Munzaniju i hvarskom biskupu Mihi Pušiću. Kad su Talijani okupirali Dalmaciju, don Mate je 1919. g. uhićen i zatočen na Sestrunju gdje ostaje šest mjeseci, a onda se opet vraća u župu Preko gdje ostaje do 1925. godine. Tad je pozvan za profesora u Split gdje je djelovao čak 20 godina. U Centralnom bogoslovnom sjemeništu u Splitu predavao je pastoralnu teologiju i hebrejski jezik. Umro je 26. svibnja 1968. g. i pokopan je u katedrali Sv. Stošije u Zadru gdje i danas počiva njegovo tijelo u novoizgrađenoj grobnici zadarskih nadbiskupa u sjevernoj pokrajnoj lađi katedrale. Počiva u grobnici s blagopokojnim nadbiskupom Marijanom Oblakom koji ga je i pratio na koncilskom zasjedanju i bio mu pomoćnik, odani suradnik i njegov biskupski nasljednik. Rodom iz istog mjesta, Velog rata, Garković je mons. Oblaku nadasve, od njegovih dječačkih dana, a rano je ostao bez oca, bio istinski otac, učitelj, podrška i pratitelj na njegovom pastirskom putu. U spomen skupu je sudjelovala i Eva Dušević, pranećakinja nadbiskupa Garkovića, a nakon izlaganja u Sjemeništu u katedrali Sv. Stošije mons. Prenđa je predvodio misu zadušnicu u zahvalnosti i ljubavi za sve što je Garković učinio kao brižni i uzorni pastir koji je svoju nadbiskupiju podizao duhovno i materijalno iz pepela, vođen svojim biskupskim geslom “U križu je spas”.