Dvanaest godina ranije ekshumirane su 1163 žrtve iz jama maceljskih šuma, kako bi poslije 50 godina od tog zlosilja bile ipak dostojno i svečano pokopane. Pokop je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić i pokojni varaždinski biskup Marko Culej. Hrvatski su mediji taj najveći hrvatski zajednički povijesni pokop posve ignorirali.

Od tada je započela svoje djelovanje Udruga Macelj 1945. i tadašnji župnik u Đurmancu fra Drago Brglez uspio je u narednim godinama izgraditi maceljsko svetište. 

Na ovogodišnju obljetnicu pokopa u Macelju su se, poštujući epidemiološke mjere, okupili samo malobrojni članovi Udruge i branitelji iz udruga Hrvatskog zagorja. Izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora i Vlade RH bio je gradonačelnik Krapine Zoran Gregurović, ujedno i član udruge. Izaslanica Ministarstva hrvatskih branitelja bila je Ivona Paltrinieri, a nazočan je bio i načelnik Đurmanca Damir Belošević. Zapaljene su svijeće na grobnici pored crkve Muke Isusove. 

U misi, koju je predvodio u koncelebraciji subrata župnika iz Đurmanca fra Vladu Mustača, i župnika u Klanjcu fra Dragu Brgleza, gvardijan Tomašević osvrnuo se u propovijedi na upornost i vjeru iz Isusova vremena, uz osvrt na zloguku hrvatsku prošlost, sve do sadašnjosti. Istaknuo je i upornost kojom je Udruga Macelj 1945. djelovala od osnutka do danas i pohvalio rad i rezultate rada u promicanju istine, za što se udruga čitavo vrijeme i zalagala.     

Molitelji, članovi Udruge Macelj 1945. bili su usredotočeni na molitvene nakane Svevišnjem, prije svega za svećenike, časnu braću i ostale mučenike Macelja, čija su imena znana. Bili su to iz Provincije Bosne Srebrene svećenici Ante Katavić, o. Karlo Grabovičkić, o. Ivan Ivanović, i bogoslovi fra Vitomir Mišić, fra Domagoj Ćubela, fra Alfons Katavić i fra Paškal Vidović, brat laik; iz Hercegovačke provincije svećenik o. Darinko Mikulić i bogoslovi fra Metod Puljić i fra Julijan Petrović; iz Vrhbosanske nadbiskupije župnici Marijan Ivandić i Miroslav Radoš, kateheta Jozo Perčinlić te bogoslovi Nikola Duvančić i Dragutin Turalija; iz Đakovačko-srijemske biskupije mons. dr. Josip Gunčević, župnik Vjekoslav Terzić i bogoslov Dragan Čapo; iz Krčke biskupije svećenik Nikola Ilijić; iz Zagrebačke nadbiskupije svećenik Stjepan Štromar i bogoslov Branko Kukolja.

Molilo se i za sve pokojne članove Udruge Macelj 1945. koji su čuvali i prenosili istinu o tragediji koja se tamo dogodila nakon završetka II. svjetskog rata. kao i fra Ostijana Ostrognaja, gvardijana samostana u Krapini 1945., koji je imao hrabrosti sve te tragične događaje zapisati u Kroniku Franjevačkog samostana u Krapini i popisati poubijano svećenstvo, koje su partizani zatočili u tom samostanu nekoliko dana prije pogubljenja na lokalitetu Lepa Bukva u Maceljskoj šumi. Molilo se i za Frana Živičnjaka, svjedoka tragičnih događaja, koji se od 1990. godine žustro zauzimao kako istina ne bi bila zaboravljena te sva svoja sjećanja objavio u knjižici “U vječni spomen”.

Molilo se i za dušu sluge Božjega blagopokojnog kardinala dr. Franje Kuharića, koji je prije ekshumacije u Maceljskoj šumi povjerovao pisanim tragovima i slavio misu zadušnicu 9. lipnja 1991. godine na Lepoj Bukvi i s tog gubilišta odaslao poruku mira. Naposljetku se molilo i za milost svijesti o potrebi pokretanja postupka mučeništva poubijanog svećenstva u Maceljskoj šumi, tih pravih mučenika „Veri martyres pro Fide et pro Patria“ (Za vjeru i Domovinu), kako je to zapisano u Kronici Franjevačkog samostana u Krapini u tim tragičnim vremenima 1945. godine, istaknuli su članovi Udruge Macelj 1945.