Split, (IKA) – U povodu četvrte obljetnice smrti nadbiskupa Ante Jurića i devete obljetnice smrti nadbiskupa Frane Franića, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić predvodio je euharistijsko slavlje u četvrtak 17. ožujka u konkatedrali Sv. Petra u Splitu, gdje u kripti leže njihovi zemaljski ostaci. Koncelebrirala su sedmorica svećenika predvođenih generalnim vikarom mons. Miroslavom Vidovićem i konkatedralnim župnikom don Radojkom Vidovićem. Misno slavlje uveličao je konkatedralni mješoviti zbor sv. Petra.
“Na današnji dan 2007. godine preminuo je naš nadbiskup mons. Frane Franić, a 20. ožujka 2012. godine napustio nas je i naš nadbiskup mons. Ante Jurić. Oba su preminula u korizmi i vjerujem da upravo vrijeme korizme najbolje opisuje njihovo djelovanje u teškim vremenima”, rekao je nadbiskup Barišić u uvodu. Istaknuo je da su ta dva velika učitelja i svjedoka vjere utkali svoje živote u mjesnu Crkvu te su nam i danas blizu, ne samo po zemnim ostacima koji su u kripti konkatedrale, već i po duhovnom zajedništvu vjere, nade i ljubavi u otajstvu euharistije.
“Vrata splitske prvostolnice majstora Andrije Buvine iz 1214. godine prikazuju 28 slika iz Isusova života, a jedna od njih prikazuje apostolsko nasljeđe. Isus stavlja ruku na sv. Petra, pa on na idućeg nasljednika, a svaki od njih u ruci nosi svitak – Radosnu vijest. U tom apostolskom nasljeđu bilo je biskupa i nadbiskupa, ali za nas su nezaboravna ova dva naša suvremenika”, rekao je nadbiskup te upoznao okupljene vjernike s životima nadbiskupa Franića i Jurića, naglasivši da će se njihovo djelovanje još više vrednovati s vremenske distance. Nadbiskupa Franića i Jurića usporedio je i s Abrahamom jer su, poput njega, bili čvrsti u vjeri i ostali vjerni savezu s Bogom koji su htjeli utvrditi i u svom narodu te su sve dali da njihovi duhovni sinovi i kćeri ostanu vjerni Bogu i Crkvi. Spomenuo je kako je Abraham trebao žrtvovati svoga sina Izaka, no zbog vjernosti Bogu mu ga vraća i blagoslivlja te Abraham postaje otac mnoštva naroda. Biskup Franić i svećenik Jurić koji je bio tadašnji rektor Sjemeništa, bili su pod velikim pritiskom komunističke vlasti i ideologije koja je htjela nametnuti svoje uvjete. Oni su ostali vjerni Katoličkoj Crkvi pa je došlo do zatvaranja sjemeništa i bogoslovije 1956. godine. “I oni su žrtvovali su svog sina Izaka jer što su sjemeništa i bogoslovije nego prvorođenci mjesne Crkve, najvažniji. Naši svjedoci vjere Franić i Jurić zajedno su nosili ovaj križ beskompromisno i iz vjernosti Bogu po uzoru na bl. Alojzija Stepinca. Sjemeništarci i bogoslovi bili su smješteni diljem Hrvatske i živjeli su u teškim uvjetima no Bog je tu žrtvu obilno blagoslovio. Splitsko-makarska nadbiskupija nikada u povijesti nije imala toliko duhovnih zvanja kao u to vrijeme, pa se biskupe Franića i Jurića može nazivati duhovnim ocima mnogih”, istaknuo je nadbiskup. Zahvalio je svojim prethodnicima na primjeru i pozvao okupljene vjernike da mole Gospodina da i njih učvrsti u vjeri kako bi bili dostojni saveza koji su im oni predali.