SPOMEN SV. FRANJE ASIŠKOGA

Uistinu sam radostan što mi je vaš Nadbiskup, mons. Bozanić, kojega srdačno pozdravljam, pružio priliku da budem s vama, mladi kandidati za svećeništvo, na početku nove akademske godine, na spomen sv. Franje Asiškoga.
Poznato vam je poštovanje koje je asiški Svetac gajio prema svećeništvu, budući da je bio veliki štovatelj presvete Euharistije. O svećenicima napisa sljedeće: “Želim ih se bojati, voljeti ih i poštovati kao svoje gospodare i ne želim promatrati njihove grijehe, jer u njima raspoznajem Sina Božjega.”
Današnja vam liturgija pokazuje kakav treba biti vaš put formacije, da biste mogli zaslužiti razmišljanje koje vam pruža netko tko nije svećenik, poput svetoga Franje.

1. Razmatranje. U prvome smo čitanju čuli o Ezri koji na besjedištu ispred Vodenih vrata otvara knjigu Mojsijeva zakona i čita ju narodu koji je bio “okupljen kao jedan čovjek na trgu” (Ne 8,1).
Valja naći vremena potrebnoga za otvaranje knjige Božje riječi, kako bi se dopustilo biti preobraženima u prisnome dodiru srdaca s Gospodinom Isusom koji nam govori i koji nas sve više želi suobličiti sebi. Nikada ne zaboravimo da Bogoslovija i Teološki fakultet kao isključivu zadaću nemaju znanstvenu pripremu, već izgradnju apostolâ, #!poslenikâ#! koji trebaju znati ne toliko priopćavati hladne sadržaje djelâ i knjigâ, već osobno iskustvo.
Trebamo biti služitelji kontemplativne Crkve. Ove su godine dragocjene, jer pomoću osobne i zajedničke molitve, pomoću lectio divina, nauka koji primate, vi imate mogućnost oblikovati u sebi nutarnjega čovjeka, čovjeka sposobna za razmatranje Otajstva. Uvijek ću se sjećati razmišljanja jednoga mladića prigodom Svjetskoga dana mladeži u Parizu, kada je – misleći na Svetoga Oca – rekao: “barem daje dojam da vjeruje u ono što govori”. To bi se trebalo reći za svakoga svećenika.

2. Crkva koja moli također je ona Crkva koja naučava. Knjiga Nehemijina progovorila je ovim riječima: “Ezra je otvorio knjigu… leviti objašnjavahu Zakon narodu, a narod stajaše na svome mjestu.” (Ne 8, 5.7)
Crkva koja razmatra jest Crkva Majka koja zna rasporediti duhovnu hranu i prilagoditi ju kulturama, najrazličitijim situacijama određenoga trenutka, jer – kao što nas uči pripjevni psalam – “Savršen je Zakon Gospodnji – dušu krijepi; prava je naredba Gospodnja – srce sladi.” (Ps 19(18), 8a-9a) Ne trebamo se bojati; štoviše, naša je dužnost prenositi vjernicima točan sadržaj vjere. Često ljudi koji su nositelji odgovornih službâ i koji posjeduju visoku kulturu ne poznaju temelje naše vjere, jer svećenici koje susreću nisu bili sposobni uvesti ih u bogatstvo i dosljednost vjere.
Sveti je Franjo govorio na trgovima i nije se umorio naviještati Isusa i prericati ga ljudima. Među njegovim sljedbenicima niknuli su veliki učitelji vjere, poput svetoga Bonaventure, učitelji koji su znali prodrijeti u objavljenu spoznaju i prevesti njezinu ljepotu, zahvaljujući razmatranju.
Danas, više nego ikad, potrebno je znati dosljedno i prodorno izlagati Evanđelje i crkveni nauk, u svijetu obilježenu relativizmom. Zato je važno da znate iskoristiti svaki trenutak koji vam nudi ovo vrijeme formacije, da biste sutra bili u stanju na vjerodostojan i pristupačan način ponuditi svjetlo Kristove Radosne vijesti.

3. Crkva koja razmatra, prenosi i bliza je ljudima: “Kad u koji grad uđete, kazujte: približilo se kraljevstvo Božje.”
Poput Isusa, poput Franje, trebamo biti prisutni na putovima ljudi, kako bismo ih #!uznemirivali#!, jer naviještanje Evanđelja nikada ne znači izgubiti se u modi vremena, već ponuditi radikalne zahtjeve Kraljevstva, kao što je to, na osobito izazovan način, učinio sv. Franjo.
Sutra, kao pastiri, bit ćete pozvani ljude, koji vam budu povjereni, voditi kroz događaje vremena prema susretu s nebeskim Ocem. Poučavanjem i svjedočanstvom trebate dati do znanja da Bog nije ljudima #!suparnik#!; da nas znanstveni i materijalni napredak ne trebaju plašiti, jer vjernik zna da je Bog – zahvaljujući Isusu Otkupitelju – blizak čovjeku u njegovim postignućima i u njegovim neuspjesima.
Čovječanstvu koje prelazi od jednoga pitanja na drugo, od jedne nesigurnosti do druge, trebat ćete pomoći da si postavi pitanje o Bogu, neizbježno pitanje, kako bi otkrio bogatstva božanske Objave.
Tijekom ovoga slavlja molimo zajedno, da u Hrvatskoj, koja je krenula novim putem u brazdi svoje višestoljetne povijesti, nikada ne nedostaju apostoli, donositelji Isusa Krista svima; Isusa Krista koji nam je objavio Oca i koji nam, u Njemu, objavljuje našu istinsku ljudskost i naše bratstvo.
Želja mi je, dragi bogoslovi, da vi budete ti apostoli koji će, po primjeru sv. Franje Asiškoga, znati živjeti nasljedujući Krista – kao što smo molili na početku, u zbornoj molitvi – sjedinjeni s Njim, puni radosti i ljubavi.