Spomendan svetih Fabijana i Sebastijana proslavljen u Brodskom Varošu

U istoimenoj župi taj spomendan se ujedno slavi kao zimski zavjetni dan, a prvi spomen proslave datira još iz davne 1758. godine kada je bila procesija iz tadašnje Župe sv. Stjepana Kralja (današnja župa i svetište Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu) prema nekadašnjoj staroj crkvi svetoga Roka u Brodskom Varošu. Jednako tako zna se da je i kip svetog Sebastijana koji je nekada stajao na bočnom oltaru u staroj crkvi sačuvan i prenesen u sadašnju crkvu Krista Kralja gdje je povodom ovoga spomendana bio izložen na štovanje svim vjernicima.

U propovijedi župnik Nađ govorio je o životima mučenika svetih Fabijana i Sebastijana. „Sveti Fabijan izabran je za papu 236. godine, a posebnu brigu vodio je o siromasima koje je uvijek promatrao kao one koje je Bog povjerio Crkvi na kršćansku ljubav i skrb. Ubijen je za vrijeme Decijevih progona kršćana, a ostao je zapamćen kao primjer vjere i jakosti, pa samim time i ohrabrenje svima nama kršćanima da ustrajemo u vjeri, u nasljedovanju Krista, bez obzira na sve“, kazao je.

„Sveti Sebastijan, drugi mučenik kojega slavimo, bio je vojnik, zapovjednik carske straže. No, u jednom trenutku je car Dioklecijan odlučio da svi kršćani moraju biti isključeni iz carske vojske, a kada su započeli veliki progoni kršćana, Sebastijan je pomagao uhićenim i mučenim kršćanima. Kada se to saznalo, bacili su ga u tamnicu i osudili na strašnu smrt. Privezali su ga za stablo, a cijela jedna kohorta vojnika, što je oko 480 ljudi gađala ga je strijelama. Kada su mislili da je mrtav, prišla mu je je jedna kršćanka Irena s nakanom da ga pokopa, ali je shvatila da je živ. Čudesnom Božjom intervencijom Sebastijan je ozdravio, a nakon toga je otišao pred cara kako bi mu pokazao Božju moć. No, car je i dalje ostao tvrdokoran i slijep pred Bogom, te je dao Sebastijana premlatiti batinama do smrti“, rekao je vlč. Nađ.

„Ta dva primjera svjedoče svima nama što znači istinska vjera i predanje Bogu. Odlučimo zato već sada čvrsto pristajati uz Boga, bez obzira na sve“, zaključio je župnik.

Na koncu blagdanskog bogoslužja vjernici su prigodnom pobožnošću uputili svoje molitve i zahvale ispred kipa svetog Sebastijana, a oni stariji vjernici prisjetili su se kako se nekada za ovaj zavjetni dan župe pripremalo veliko pučko veselje s gostima iz drugih okolnih mjesta, a sve zajedno bilo je popraćeno tamburaškim sviranjem i pjesmom te tradicionalnim slavonskim kolom.