Misu je predvodio apostolski upravitelj Kotorske biskupije mons. Rrok Gjonlleshaj u zajedništvu s umirovljenim kotorskim biskupom Ilijom Janjićem i mostarsko-duvanjskim biskupom i apostolskim upraviteljem Trebinjsko-mrkanske biskupije Ratkom Perićem te s brojnim svećenicima iz Kotorske, Barske i susjednih biskupija.

Na početku misnog slavlja mons. Gjonlleshaj istaknuo je da je smrću don Antona Belana Kotorska biskupija izgubila doista vrijednog svećenika, te da je znakovito što je umro na blagdan Nevine dječice i što se njegova župna zajednica u Kotoru oprostila od njega na blagdan Svete obitelji, jer ta dva blagdana Crkve na neki način odražavaju ono što je don Tonći kao svećenik živio, te je izrazio sućut pokojnikovoj obitelji, svećenicima i župljanima.

Prigodnom riječi oprostio se biskup Perić. On se prisjetio svog dugogodišnjeg poznanstva s don Antonom, još iz Dubrovačke gimnazije do studijskih dana u Rimu. Na kraju svojeg razmišljanja o smislu smrti kršćanina i svećenika, biskup Perić je poručio: „Bila Ti, kotorski sine, laka ova bokeljska zemlja u koju ćemo doskora položiti tvoje tijelo! I bila Ti sretna i blažena vječnost, eto i nas za tobom! Pozdravi sv. Leopolda Bogdana Mandića, kojega si osobito štovao; blaženoga Gracija i blaženu Ozanu, svoje zemljake; sv. Antuna, svoga imenjaka; sv. Tripuna zaštitnika ove biskupije i naslovnika katedrale, gdje si bio župnikom. I osobito pozdravi Gospu, onu pod naslovom od Škrpjela, pod čijom si zaštitom bio zaređen prije 37 godina! Neka Ti ona svojim moćnim zagovorom bude majka-odvjetnica pred sudom vječnoga Oca. Počivao umiru Božjemu!“

Uime prezbiterija Kotorske biskupije i Stolnog kaptola, riječi oproštaja uputio je mons. Srećko Majić: „Završio je svoj zemaljski život i rodio se za vječnost, brat svećenik, župnik Kotora i Škaljara, kanonik, generalni vikar i ponos Kotorske biskupije. Ugasnula je tako još jedna sjajna zvijezda na obzorju nebeskom, koja je svojim blistavim svećeničkim i intelektualnim svjetlom pokazivala put Kristu – mudracima, inteligenciji i običnom narodu Boke Kotorske. […]Dobro je poznavao povijest, ne samo bokeljsku, nego i opću. Koliko je samo objavio priloga u raznim novinama i časopisima. […] Dok u srcu nosimo žalost, duša nam se ispunja radošću, jer znamo da je bio drag Gospodinu i da ga je on već primio u zagrljaj. Neka nam bude zagovornikom, neka nas podupre svojim molitvama…“.

Na kraju mise pročitane su i sažalnice koje su uputili apostolski nuncij nadbiskup Luigi Pezzuto, dubrovački biskup Mate Uzinić, hvarski biskup Petar Palić i s. Andrijana Mirčeta, provincijalna poglavarica splitske Provincije Navještenja Gospodinova Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, župa Adelfija – Montrone.

Sprovodne obrede predvodio je biskup Janjić. U pratnji brojnog puka, pripadnika Bokeljske mornarice, pjesme župnog zbora sv. Mateja iz Dobrote, pokojnikovo tijelo položeno je u obiteljsku grobnicu na mjesnom groblju.