Primošten, (IKA) – Svećenik Šibenske biskupije mons. Slavko Mikelin pokopan je u utorak 3. srpnja na mjesnom groblju u Primoštenu. Zadušnicu i sprovodne obrede uz sudjelovanje velikog broja vjernika, redovnica i svećenika, te umirovljenog biskupa Ante Ivasa predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. Sprovodni obredi počeli su u crkvi Sv. Roka, a zadušnica je slavljena u župnoj crkvi Sv. Jurja. U homiliji je biskup Rogić istaknuo uzoran svećenički život mons. Mikelina i njegovu predanost Isusu Kristu.
Generalni vikar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić naglasio je kako je Mikelin Šibensku biskupiju posebno zadužio karitativnim djelovanjem. Postavio je biskupijski Caritas na vrlo čvrste noge i vodio dugih 16 godina. Na tim temeljima on i danas djeluje. Caritas je posebno važnu ulogu imao tijekom Domovinskog rata i u poratnim godinama. Tada su zbog ratnih zbivanja mnogi vjernici Šibenske biskupije i mnogi drugi prognanici i izbjeglice ostali bez osnovnih uvjeta za život te su upravo u Caritasu pronalazili golemu pomoći i podršku. 2006. godine, s gotovo 80 godina života, don Slavko povukao se u Svećenički dom u mirovinu, ali i tada je ostao na raspolaganju mnogim vjernicima u njihovim duhovnim i materijalnim potrebama. Posebno mu je u umirovljeničkim danima na srcu bila skrb o duhovnim zvanjima, rekao je mons. Mlakić.
Uime Pokreta fokolara od don Slavka Mikelina oprostio se Florijan Škunca. Naglasio je kako je don Slavko radost evanđelja objeručke posredovao drugima, pomagao mnogima kroz razgovore, savjete i ispovijedi te materijalno. Posebno se skrbio za nova duhovna zvanja u Crkvi i Djelu Marijinu. Bio je svećenik duboke duhovnosti i molitve, a posebni je odnos razvijao prema raspetom i napuštenom Isusu, kazao je Škunca.
Župnik Primoštena don Jurica Petković uime župne zajednice u Primoštenu naglasio je kako svećenik prije svih odlika i vrlina mora biti čovjek. Svećenikova veličina ne očituje se u sposobnosti govorništva, graditeljstva, ni u njegovim menadžerskim sposobnostima. Njegova sposobnost mjeri se po tome koliko je čovjek, koliko je spreman služiti i ljubiti povjerene mu duše. I upravo zbog toga su don Slavka svi voljeli – jer nam je bio svijetli primjer i uzor svećeništva. Možemo reći da je on bio ostvareni pojam svećeništva u punom smislu te riječi. „Dragi naš don Slavko, Primošten te neće zaboraviti, sjetit ćemo te se u svojim molitvama kod oltara Gospodnjeg, a ti moli za svoje Primoštence”, poručio je vlč. Petković.