Zagreb, (IKA) – Ukopnim obredom mnogi svećenici, subraća i vjernici oprostili su se 24. ožujka na zagrebačkom Mirogoju od pokojnog isusovca o. Ante Vukoje. Sprovodne obrede vodio je zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić u prisutnosti o. Ante Tustonjića, provincijala Hrvatske pokrajine Družbe Isusove. Nazočni su bili i vojni ordinarij Juraj Jezerinac, generalni vikar o. Jakov Mamić, mons. Zvonimir Sekelj i vojni i policijski kapelani. Uz subraću svećenike i redovnike, te rodbinu, okupilo se i mnogo pokojnikovih prijatelja i vjernika iz župa sa Zameta iznad Rijeke, Splita i Višnjevca kod Osijeka, gdje je Vukoja svećenički djelovao. Oproštajne govore održali su mons. Jezerinac, jer je Vukoja bio dugo godina vojni kapelan, i provincijal Tustonjić.
O. Ante Vukoja preminuo je 19. ožujka u bolnici na Rebru u Zagrebu, nakon duge i teške borbe s bolešću, u 72. godini života, 53. godini redovništva i 42. godini svećeništva. Rođen je 5. siječnja 1943. godine u mjestu Doline kod Prnjavora u Bosni i Hercegovini. Godine 1961. stupio je u isusovački novicijat, koji je tada bio na Fratrovcu u Zagrebu. Prve zavjete položio je na blagdan sv. Ignacija, 31. srpnja 1963. Kardinal Franjo Kuharić zaredio ga je za svećenika 25. lipnja 1972. godine. Poglavari su ga odmah poslali na daljnje studije u Napulj, gdje je postigao stupanj magistra teologije. Po povratku sa studija imenovan je kapelanom u mladoj župi Višnjevac kod Osijeka, i ostao tamo od 1974. do 1976. godine, kad je preuzeo službu župnika na Zametu nad Rijekom. Tu je ostao gotovo deset godina, do 1986., poslije čega je imenovan župnikom na Visokoj u Splitu. Četiri godine ostao je na toj župi, a onda se vratio u Zagreb gdje je 1990. bio imenovan ekonomom dječačkog sjemeništa na Šalati. Tu je ostao sve do 1996., kad preuzima službu ekonoma i katehete mladih pri isusovačkoj rezidenciji i bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu. Još dok je bio na Šalati odlazio je kao svećenik dragovoljac u Jastrebarsko, gdje je bio na raspolaganju tamošnjim vojnicima i polaznicima dočasničke škole Hrvatske vojske. Tako je godine 2001. bio imenovan kapelanom vojne kapelanije sv. Sebastijana – DČŠ “Dr. Ante Starčević” u Jastrebarskom. Od rujna 2006. pa do svoje mirovine 2011. bio je kapelan vojne kapelanije Gospe Snježne u Sjedištu Ministarstva obrane i u Zapovjedništvu Glavnog stožera oružanih snaga RH u Zagrebu. Nešto prije umirovljenja preselio se u isusovačku zajednicu i Dom za stare i nemoćne na Fratrovcu.
“Možemo reći da je gotovo cijeli život patra Vukoje bio obilježen nemalim teškoćama, križevima i raznim iskušenjima. Ipak, u svemu tome ostao je postojan u svojoj vjeri i djetinje odan Božjoj volji. Na župama je bio omiljen i cijenjen pastoralni radnik, zauzet za potrebe svojih župljana. Imao je oka i srca, ne samo za duhovne potrebe, nego i za materijalno stanje svojih vjernika. Znao je s lakoćom pridobiti mlade da se i oni uključe u obilaske bolesnih i starih u župi. U vojsci je bio prepoznat kao častan i zauzet svećenik, uvijek na raspolaganju, pouzdan i predan svom poslanju. Uveo je između ostalog i duhovne vježbe i bračne susrete za pripadnike Oružanih snaga RH, istaknuo je provincijal.
Misa zadušnica služena je u crkvi Bezgrešnog Srca Marijina na Jordanovcu, a predslavio ju je isusovački provincijal u koncelebriaciji s više od pedeset svećenika. Propovijedao je o. Mijo Nikić, superior isusovačke zajednice na Fratrovcu.