Sprovodne obrede predvodio je riječki nadbiskup metropolit Mate Uzinić, a uz pokojnikovu rodbinu došli su i vjernici iz Klenovice, gdje je pokojni vlč. Pero bio na službi, predvođeni svojim župnikom vlč. Jakovom Filipovićem. Sudjelovalo je još 12 svećenika među kojima su bili generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić te kancelar preč. Mladen Kalfić.

Mons. Ćosić je na kraju obreda pročitao životopis pokojnog svećenika te je izrazio riječi sućuti uime vrhbosanskog nadbiskupa mons. Tome Vukšića, a ujedno je zahvalio i Riječkoj nadbiskupiji gdje je vlč. Pero posljednjih godina djelovao. Nakon ukopa zemnih ostataka u župnoj crkvi Sv. Petra apostola u Starom Gradacu služena je misa zadušnica koju je predslavio mons. Uzinić u suslavlju s 13 svećenika. U propovijedi je najprije ustvrdio da se u događaju Isusova uskrsnuća treba pronaći utjeha jer kršćani ispovijedaju vjeru u Krista uskrsloga čije tijelo nije ostalo u grobu.

„U tome pronalazimo bit svoga kršćanstva. Sv. Pavao će na jednom mjestu reći: ‘Ako Krist nije uskrsnuo, onda je uzaludna naša vjera’, onda nema smisla biti kršćanin. Ali Krist je uskrsnuo i zato itekako ima smisla biti kršćanin“, istaknuo je riječki nadbiskup te je na osnovu svetopisamskih čitanja poručio kako se istina o uskrsnuću propovijeda gotovo 2000 godine.

Upozorio je, međutim, na opasnost da ta poruka postane navika, osobito svećenicima koji mogu biti profesionalni propovjednici Isusova uskrsnuća drugim. „To nam nije problem. Ali u onom trenutku kada trebamo početi propovijedati sami sebi zbog smrti naših bližnjih i svoje vlastite smrti, to onda postane doista zahtjevno“, napomenuo je propovjednik te je podijelio iskustvo suočavanja svećenika sa vlastitom smrću kada se primijeti da je lakše o tome propovijedati drugima, nego činjenicu vlastitog umiranja prihvatiti. Pozvao je okupljene da u svome životu pronađu čvrst oslonac u Kristovom uskrsnuću i vjeri u vlastito.

Vlč. Ljubičić umro je 5. travnja u bolnici u Münchenu (Njemačka) u 72. godini života. Rođen je 4. svibnja 1951. u Busovači. Osnovnu školu pohađao u mjestu Kaćuni kod Busovače, srednju u Subotici, a teologiju u Sarajevu. Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je na Petrovo 1977. godine. Nakon što je bio kapelan u Derventi 1979. otišao je na službu u biskupiju Osnabrück. Većinu svoga svećeničkog služenja proveo je u Njemačkoj. Do 2016. djelovao je u biskupiji Augsburg kada je umirovljen. Budući da nije bio navršio kanonsku dob od 75 godina od 2016. do smrti bio je na službama u Riječkoj nadbiskupiji te je duhovno brinuo za vjernike u: Klenovici, Krmpotu, Ledenici, Donjem i Gornjem Zagonu, Povili i Sibinju. Posljednje dvije godine bio je župnik u Ičićima, objavio je portal radiomarija.ba.