Zagreb, (IKA) – Na zagrebačkom groblju Mirogoj u utorak 11. studenoga pokopana je s. M. Pija Kata Mara Padjen, članica Školskih sestara franjevki Krista Kralja Provincije Presvetog Srca Isusova, koja je preminula u petak 7. studenoga u Kliničkom bolničkom centru Rebro u Zagrebu, u 84. godini života i 65. godini redovništva.
Sprovodne obrede predvodio je župnik zagrebačke župe Gospe Lurdske fra Nikica Ajduković. Od pokojnice se uz rodbinu došao oprostiti veliki broj redovnica, poglavito njezinih susestara franjevki iz Zagreba, ali i onih pristiglih iz Splita i okolice.
Ajduković je istaknuo kako je pokojničino zvanje i poslanje u Kristovoj Crkvi bilo obilježeno služenjem, žrtvom i svakodnevnim prikazivanjem Bogu, svojoj zajednici i hrvatskome narodu.
Uime redovničke zajednice od pokojnice se oprostila s. Jelena Lončar. Istaknula je kako se “život s. Pije od rođenja kretao trnovitim stazama i bio obilježen mukotrpnim hodom u kojem je trebalo učvršćivati korak s pouzdanjem u Providnost. Sav život, od rodnoga hrvatskog kraljevskog grada Knina, preko izbjeglištva, austrijskih logora te boravka u Rimu i Argentini, s. Pija je neprestano u srcu nosila domovinu Hrvatsku i svoj narod te životne žrtve i nedaće prikazivala za svoju “milu domovinu i hrvatski narod”, kako je zapisala u svom duhovnom dnevniku, davne 1956. godine. No, promatrajući njezin životni put ne možemo ne zastati pred spoznajom da je njezino srce, iscrpljeno patnjom i ispaćeno brojnim životnim ranama, koje je niz godina smireno nosilo, jednostavno postalo preslabo za daljnji hod ovozemaljskom stazom”.
S. Pija Padjen rođena je 15. lipnja 1931. u Kninu. Pučku školu završila je u domovini, a nakon dvije godine provedene u izbjegličkom logoru u Austriji (1945. – 1947.) u Rimu završava srednju školu i pedagošku akademiju. Članicom Školskih sestara franjevki postaje 1950. godine. Djelovala je u misijama u Paragvaju, Urugvaju i Argentini. U Buenos Airesu je od godine 1965. pohađa Katoličku umjetničku akademiju, te je diplomirala slikarstvo. U Buenos Airesu je 1967. godine imala i prvu samostalnu izložbu, a sudjelovala je i na skupnim izložbama.
Po povratku u Rim, primljena je u Uniju katoličkih umjetnika Italije (UCAI –Unione Cattolica Artisti Italiani) i Federaciju talijanskih umjetnika (FIdA – Federazione Italiana degli Artisti). S diplomom likovne akademije, više pedagoške akademije te akademije za predškolsku dob, katehetske i vjeronaučne škole radila je u dječjim vrtićima, osnovnim školama, te predavala likovni odgoj u srednjim školama. U domovinu se vraća nakon više od 40 godina izbivanja 1992. godine. Dvije godine živjela je u Kaštel Lukšiću, a od 1994. godine u Zagrebu. Članica Hrvatskoga društva likovnih umjetnika (HDLU) postala je 2003. I u domovini je izlagala na više samostalnih i skupnih izložbi. U duhu franjevačke jednostavnosti umjetnošću je slavila Stvoritelja. Brojne samostalne izložbe te desetci skupnih izložbi koje je ostvarila od Argentine do Rima, od Kaštela do Zagreba, Splita, Krašića, Gospića, Ljubljane i brojnih drugih mjesta svjedoče o bogatstvu njezina stvaralačkog opusa i širini duha koji životna stradanja nisu sputala.