Đakovo, (IKA/TU) – Umirovljeni župnik Stjepan Klaić preminuo je 7. kolovoza u Svećeničkom domu u Đakovu, u 79. godini života i 53. godini svećeništva. Sprovodni obredi održani su 9. kolovoza na Gradskom groblju u Đakovu, a potom je u đakovačkoj katedrali uslijedila misa zadušnica. U nazočnosti đakovačko-osječkoga nadbiskupa Đure Hranića, obred ukopa predvodio je generalni vikar mons. Ivan Ćurić. Nakon što je ukratko predstavio pokojnikov životni put, mons. Ćurić istaknuo je: „Godine i teret svećeničke službe pok. Stjepana bili su zahtjevni, donoseći uvijek različite izazove – najprije dugo razdoblje ateističkog društvenoga sustava zajedno s iskustvom dijaspore katoličke zajednice u Srijemu te, najposlije, napetosti u vremenu Domovinskoga rata. U svom umirovljeničkom životnom razdoblju, znao je naš brat Stjepan očitovati svoju naravnu ljudsku spontanost, jednostavnost i vedrinu. Nije se povlačio u samoću, štoviše, rado se uključivao u razgovore, susrete i, koliko je mogao više, u liturgijska slavlja u našoj katedrali, posebno kao zlatomisnik, o 50. obljetnici svoga ređenja 2015. godine.”
Nakon ukopa na Gradskom groblju, u đakovačkoj prvostolnici slavljena je misa zadušnica. Uz nadbiskupa Hranića, umirovljenoga nadbiskupa Marina Srakića te veći broj svećenika, misno slavlje predvodio je srijemski biskup Đuro Gašparović. „Svećenik Stjepan bio je vjernik koji se sada susreće s Bogom i ostaje zapanjen. Nije mu sada potrebna vjera, nego stvarno gledanje Boga. Božja je volja da nitko iz stada ne propadne, a on je pripadao tom stadu, stadu Dobroga Pastira, koji reče: Ja sam uskrsnuće i život. Zato se život mijenja, a ne oduzima”, rekao je biskup te ustvrdio kako je pokojni svećenik živio sigurnost Kristova poziva. „On je posvećivao druge po svećeništvu i sada za to prima nagradu i govori: Ja vjerujem – uskrsnut ću! Ovo moje tijelo vidjet će Spasitelja. To je naša vjera u Krsta umrlog i uskrslog. Smrću procvjetava vječna klica koju je Duh Sveti posijao u naše srce”, dodao je biskup Gašparović.
Zaključujući homiliju, istaknuo je: „Makar je ovo oproštaj, danas je naša Pasha, naše Uskrsnuće. Danas je dan blagdanski, dan utješne nade, vedre radosti, najdužeg odmora. Zašto? Zato što otajstvo Krista raspetoga i uskrsloga obasjava svjetlošću smrt svećenika Stjepana. Vjerujemo da on živi, živi s Bogom, živi potpuno. On je zaista s Kristom umro da bi s njim živio, bio je ustrajan da bi danas s Kristom kraljevao. U to smo uvjereni!”
U misnom slavlju okupljeni su se prisjetili i pokojnog biskupa Stjepana Bäuerleina, zareditelja pokojnog svećenika Stjepana Klaića, koji je umro 9. kolovoza 1973.
Stjepan Klaić rođen je 25. kolovoza 1938.u Starim Perkovcima, filijali župe Donji Andrijevci, od roditelja Mije i Marije, rođ. Sočković. Premda su mu planovi za školovanje u početku bili drukčiji, životni put ga je vodio prema sjemeništu te je u sjemenišnoj gimnaziji u Zagrebu na Šalati završio 6 razreda, a maturirao u Liceju u Đakovu 1959. godine. Nakon vojnoga roka pohađa bogoslovni studij u Đakovu, gdje ga je na Petrovo, 29. lipnja 1965. zaredio biskup Stjepan Bäuerlein. Čitavo svoje svećeničko djelovanje proveo je u Srijemu, gdje je i inkardiniran u prezbiterij Srijemske biskupije (nakon njezina osamostaljenja 2008. godine). Najprije je obnašao službu župnoga upravitelja u Čereviću i Srijemskoj Kamenici, potom 1967. preuzima službu župnika u Sotu gdje ostaje sve do 1980. Nakon toga postaje župnikom u Inđiji, a jednu godinu (1988./89.) upravlja i župom Maradik. Kao inđijski župnik umirovljen je 2013. godine i nastanjuje se u Svećeničkom domu u Đakovu, gdje je, posebno u mjesecima teške bolesti, upućen na skrb ravnatelja, sestara, osoblja i subraće svećenika.