Vinkovci, (IKA) – Župna zajednica sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima s župnikom i dekanom vinkovačkim mons. Tadijom Pranjićem i župnim vikarom Borisom Vulićem proslavila je 29. svibnja svoje nebeske zaštitnike. Središnje euharistijsko slavlje u župnoj crkvi predvodio je prof. dr. Nikola Dogan, dekan KBF-a u Đakovu, u koncelebraciji četiri svećenika. Dr. Dogan u propovijedi je istaknuo kako su sv. Euzebije i Polion predstavljeni u misnom obrascu u životnom sadržaju – zašto su i od čega živjeli i što su na kraju postigli. Živjeli su od Kristove istine, za Kristovu istinu i ta ih je istina dovela do oltara. I Euzebije i Polion pokazali su svoj kršćanski, duboko ljudski identitet koji je izrastao iz zajedništva s Bogom, rekao je dr. Dogan. Spominjući samo neke od brojnih mučenika dr. Dogan je rekao: Maksimilijan Kolbe kao i Euzebije i Polion i Dimitrije Srijemski i mnogi drugi, zasvjedočili su snagu, duhovnost i čvrstinu koju samo Bog daje. Kada to kršćanin prepozna, tada ima identitet. Svi danas traže identitet. Mladi ga ne traže u obitelji, nego izvan, ali i stari traže identitet. Identitet je u krizi u mnogim našim brakovima. Naći sebe u životu, nije svaki puta lako, ali svaki čovjek mora naći sebe, naći čvrst oslonac, i kada je lijepo i kada nije lijepo. Dr. Dogan istaknuo je kako je najčvršći oslonac spoznaja da nitko od nas nije slučajno rođen. Rođeni smo jer nas je Bog htio. Naši su roditelji posrednici života, ali je tvorac života Bog. I kada počnemo prepoznavati tu istinu da nismo biološki slučaj, da nismo promašeni slučaj, nego da smo sigurno svjedočanstvo Božje dobrote i života, tada se u nama počinje rađati identitet. To je duhovna spoznaja koja raste kroz život. Kršćanin zna da nije plod evolucije već da je izronio iz Božjega vrutka života. To danas nedostaje u brzom vremenu, vremenu stresa, rekao je propovjednik. Poručio je kako valja otkriti ono osnovno – Bog moj i moje sve. Ti si Božji dar, najbolji dar koji postoji. I kad nemamo nade u nama se budi nada. Na ovim prostorima gdje su danas Vinkovci, na svim srijemski prostorima, nekada su kršćani, osobito početkom 4. st., morali svojim životom platiti svoju vjeru. Ponavlja se to u povijesti do današnjega dana. I u Domovinskom ratu brojni su Vinkovčani morali platiti životom zato što su kršćani, katolici i Hrvati. Ali, svi su pokazali da imaju dušu. To je snaga koja se rađa iz mučeničke krvi. Duhovna snaga je da nikada mučenik ne mrzi, nikada kršćanin ne osuđuje, on svjedoči. Crkva nas poziva da učimo i od Euzebija i od Poliona i svih drugih mučenika, svjedoka vjere da je u životu najvažnije svoj život graditi s Bogom, u Bogu i za Boga. Tada se stvara pravi identitet, tada svaki čovjek nalazi sebe na pravome mjestu kao dar neizmjerne Božje dobrote, zaključio je dr. Dogan. Liturgijsko pjevanje animirao je župni Mješoviti pjevački zbor Sv. Cecilija s dirigenticom Brankom Domaćinović uz orguljsku pratnju Dubravke Vukovarac. Zbor je pjevao misu Charlesa Gounoda.