Dubrovnik, (IKA) – Dubrovački biskup Mate Uzinić predvodio je u nedjelju, 17. rujna svečano koncelebrirano misno slavlje u Biskupijskom svetištu Gospe od Milosrđa u Gospinom polju u Dubrovniku dok je u crkvi bila izložena relikvija neraspadnutog tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića na svom drugom pohodu Hrvatskoj i prvom pohodu rodnom Herceg Novom. S dubrovačkim biskupom u koncelebraciji je bio i biskup kotorski mons. Ilija Janjić, provincijal Hrvatske kapucinske provincije fra Jure Šarčević, upravitelj Biskupijskog svetišta Gospe od Milosrđa fra Stanko Dodig, talijanski kapucini te još dvadesetak svećenika. U propovijedi je biskup podsjetio da danas franjevačke zajednice slave blagdan Rana sv. Franje, odnosno spomen na događaj koji se na današnji dan 1224. dogodio na brdu La Verna kad se sv. Franjo na svome tijelu primio vidljive biljege Isusovog raspeća, stigme. „Mi u Dubrovniku, nakon Zadra, Herceg Novog, a prije Splita i Rijeke, imamo blagoslov susresti se u ovom Biskupijskom svetištu Gospe od Milosrđa, sa svecem našeg roda, duhovnim sinom sv. Franje Asiškoga u Redu Male braće Kapucina, sv. Leopoldom Mandićem.”
Biskup je dalje primijetio da sv. Leopold nije poput sv. Franje imao stigme, znakove Isusovog raspeća, „ali je zato sav postao živi znak, ‘stigma’, Isusove neizmjerne ljubavi i milosrđa.” To je činio vršeći službu ispovjednika po deset i više sati dnevno kroz gotovo četrdeset godina, što je svima poznato. „I upravo je to što je on bio znak, ‘stigma’, samog Isusa Krista i njegove ljubavi prema nama, ono što nas privlači njegovim relikvijama, kojima ne častimo njegovu smrt, mi nismo nekrofili, nego njegov svetački život, odnosno njegov način biti u svijetu znak ili ‘stigma’ Isusa Krista, koji nas poziva da budemo živi znakovi, ‘stigme’, njegove prisutnosti u svijetu i vremenu u kojemu živimo.” To vjernici mogu biti na puno načina, a sv. Leopold pokazuje svojim primjerom „da nije važno ni što činimo, ni gdje činimo – on je želio ići na Istok i raditi za jedinstvo kršćana, ali mu nije bilo dano – nego da je važno da ono što činimo bude usklađeno u s Božjom voljom, odnosno da ono što činimo, činimo onako kako bi to sam Isus Krist činio. Evo, to je bio sv. Leopold! Onaj koji je činio ono što bi Isus Krist na njegovom mjestu činio!”
Osobito je to vidljivo kad je riječ o njegovoj službi ispovjednika, nastavio je biskup, kad su mu prigovarali da je bio previše blag u ispovijedi on je pokazivao na Isusa Krista i govorio: „A On dakle, On je došao umrijeti za duše, i bude li mi Gospodin prigovarao zbog prevelike velikodušnosti moglo bi mu se reći: Blagoslovljeni Gospodaru, ovaj loš primjer ste mi Vi dali, umirući na križu za duše potaknuti Vašom božanskom ljubavlju.”
Spomenuvši poruku liturgijskih čitanja 24. nedjelje kroz godinu koja poziva na opraštanje koje nema granice, biskup Uzinić je istaknuo kako je sam Krist na križu molio oproštenje za druge „jer ne znaju što čine”, u Očenašu to uči, a i u današnjem Evanđelju govori Petru, a i svima nama, kako treba uvijek opraštati. „Tema opraštanja jedna je od najvažnijih tema kršćanstva, ali zbog neopraštanja koje nas razdire postala je i jednom od glavnih tema našeg hrvatskog društva. Zato bi bilo dobro da svi, a osobito mi kršćani koji činimo preko 90% stanovnika hrvatskog društva, učinimo svojim pitanja koja je u današnjem prvom čitanju postavio mudri Sirah: „Ako čovjek goji mržnju na drugoga, kako može od Gospodina tražiti ozdravljenje? Kad s čovjekom sličnim sebi nema milosrđa, kako može moliti se za svoje grijehe? On, koji je sâm od mesa, goji osvetljivost, pa tko će mu oprostiti grijehe?” I da nakon toga shvatimo da opraštanje nema alternativu, želimo li dobro sebi samima, svojim obiteljima, hrvatskom društvu i Crkvi kojoj pripadamo. Opraštanje ne smije biti iznimka. Ono mora postati pravilo”, kazao je biskup te naveo jedan komentar ispod njegove nedjeljne propovijedi koju redovito objavljuje na mrežnim stranicama Dubrovačke biskupije i dijeli potom na društvenim mrežama, a u kojem komentator kaže kako neće nikada oprostiti itd. „Kako tužno! I destruktivno! Ne toliko za one kojima nismo oprostili, nego za nas koji ne opraštamo”, rekao je biskup Uzinić i pozvao: „Nemojmo to sebi činiti. Neopraštanje je luksuz koji sebi ne smijemo dozvoliti, jer oni koji ne opraštaju nemaju budućnost. Ono nije kazna za onoga kome nisam oprostio. Ono je kazna za mene koji nisam oprostio. Nije to zato što to Bog želi. Ne! Neće te Bog strpati u tamnicu dok ne vratiš dug! To ti sam sebi činiš zatvarajući se u tamnicu neopraštanja”. A to pokazuje i primjer komentatora. Svjedoči to primjer koji sam naveo, rekao je biskup Uzinić. Propovijed je zaključio riječima: „Primjer opraštanja nam je dao Bog, koji nam je u Isusu Kristu sve oprostio. Njemu bismo trebali sličiti. Oprostimo! Budimo u svojoj obitelji, svom mjestu, svojoj župnoj zajednici, ovom našem hrvatskom društvu, njegove ‘stigme’, znak njegovog milosrđa i opraštanja, kojemu je, svjestan da je Bog i lijek i liječnik, sv. Leopold neumorno služio, a svojim svetačkim primjerom i dalje to nastavlja činiti.”
Liturgijsko pjevanje predvodili su združeni zborovi svetišta te župa u Lapadu i na Boninovu, kojim je ravnala Jelena Lončarić dok je za orguljama bila s. s. Celestina Jelčić. Vjernici liturgijske zajednice Svetišta kao i predstavnici raznih crkvenih ustanova čitali su čitanja i predmolili zazive Molitve vjernika. Upravitelj Svetišta fra Stanko Dodig na kraju je, uz zahvale svim sudionicima, dodao: „Neka nam ovi svečarski dani u susretu sa sv. Leopoldom budu milosni, radosni i blagoslovljeni”.