Đakovo, (IKA/TU) – Svečanom procesijom započelo je središnje uskrsno misno slavlje koje je u nedjelju 24. travnja, u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra predvodio đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić. Homiliju je biskup započeo riječima pjesme Rudolfa Otta Wiemera: “Šansa gusjenice da prijeđe cestu. Nema šanse!” čime se osvrnuo na situacije u koje čovjek upada svakodnevno, kada ne vidi nikakvo rješenje i izlaz, sve proba i pokuša, ali ništa, pa rezignirano zaključuje da više nema što očekivati, nema šanse, ne vrijedi više niti pokušavati! “I to je najgore – kad više ne vjerujemo da uopće vrijedi pokušati. To je bilo i stanje duha Marije Magdalene na uskrsno jutro – ona je svjesna da su poslije Isusove smrti sve nade izgubljene. No, nasilju se pribrojilo i uskraćivanje mrtvoga tijela. Tu bol i beznađe mogu razumjeti samo ljudi koji još uvijek traže svoje nestale u ratu. Uskraćivanjem mrtvoga tijela, bol i poniženje su potpuni”, rekao je biskup Hranić, podsjećajući kako evanđelje govori da je Ivan u Isusovu grobu povjerovao te se u njemu ipak pojavio tračak nade.
“Isusovo uskrsnuće kaže nam da nas ništa toliko ne ugrožava na ovom svijetu da bi nas moglo spriječiti da tražimo život. Ne može nas spriječiti čak ni smrt! Sigurno je, čovjek jednom mora umrijeti, ali čak ni to ne mora ubiti našu volju za životom. Koliko god bilo grobova – smrt nema zadnju riječ, zadnju riječ ima život”, poručio je, među ostalim, biskup Hranić, potaknuvši vjernike riječima: “Pozvani smo na život. Život, uskrsni život, počinje ondje gdje je naša riječ “Želim živjeti!” u nama jača od one “Ide mi tako loše u životu!” Život, uskrsni život, počinje ondje gdje svijet i ljude promatram dobrim Božjim očima, umjesto da stalno rogoborim i mrmljam; započinje ondje gdje se učim malo milosrdnije postavljati prema svojim ograničenjima i hirovima, pa i prema onima kod drugih ljudi; započinje ondje gdje krećem u potragu za onim silama i sposobnostima koje doduše u meni drijemaju, ali još nisu mogle izaći na svjetlo.
Vjernicima je biskup čestitao sretan i blagoslovljen Uskrs, poželjevši da unatoč strahu pred svakom širokom cestom imaju hrabrosti krenuti, odvažiti se, ne predati se i imati pouzdanja da će doći na cilj, jer za njih se zauzeo Bog – onaj koji jednostavno ne može dopustiti da propadne ijedno stvorenje njegove ljubavi. Liturgijsko slavlje animirao je Katedralni mješoviti zbor pod vodstvom maestra Ivana Andrića i orguljašku pratnju maestra Vinka Sitarića.