Zadar, 16. 1. 2002. (IKA) – U povodu blagdana zaštitnice Zadarske nadbiskupije i grada Zadra, te naslovnice zadarske katedrali, središnju blagdansku euharistiju navečer predvodio je 15. siječnja u zadarskoj katedrali, predvodio je požeški biskup dr. Antun Škvorčević, zajedno s nadbiskupom domaćinom Ivanom Prenđom, umirovljenim zadarskim nadbiskupom Marijanom Oblakom i gospićko-senjskim biskupom dr. Milom Bogovićem, te kanonicima Stolnog kaptola i tridesetak svećenika. Pozdravljajući predvoditelja euharsitijskog slavlja i ostale nazočnike zadarski nadbiskup je istaknuo da je današnji dan ujedno i povijesni dan Republike Hrvatske, jer je točno prije 10 godina priznata naša država kao samostalna i nezavisna država, i kao takva ušla u zajednicu europskih država, a potom i svijeta. Taj je događaj izuzetno značajan za našu povijest, kulturu, umjetnost, za hrvatski jezik i za Crkvu, istaknuo je nadbiskup Prenđa.
Obraćajući se brojnim vjernicima biskup Škvorčević je svoje razmišljanje započeo pitanjem: jesmo li mi svi ovdje okupljeni pogriješili kad smo došli u Stošijinu katedralu ili smo mogli negdje drugdje ugodnije provesti ovu blagdansku večer? Govoreći o progonstvu vjernika u ranim stoljećima kršćanstva biskup Škvorčević je istaknuo da ni naše vrijeme u ničem ne zaostaje od onoga. Svijet suvremenog poganstva ima svoje “idole i bogove” kojima se klanja. I danas trebaju vjernici nastupati argumentima vjere i evanđelja Isusa Krista, a ne argumentima moći i sile. Stošija se nije mogla suprostaviti svojim progoniteljima i mučiteljima ničim osim predane vjere u Uskrslog Spasitelja, po kojoj oni koji prividno gube zapravo su istinski pobjednici, poručio je požeški biskup dodavši kako je to zahtjev evanđelja i prihvatljiv je samo onima koji vjeruju logikom pšeničkog zrna, koje mora umrijeti da bi se rodila klica nove stabljike. Od jednog zrna izrasete novih dvadesetak zrnja. Iz smrti jednog mučenikia niče nova i pročišćena u “krvi Jaganjčevoj” zajednica vjernika koja se zove Crkva. Poruka sv. Stošije je jasna, trebamo biti hrabri u kušnjama, ustrajni i postojani u vjeri. Ona je prošavši kroz put poniženja i smrti, iz koje je iznikao novi život, koji je nama izvor svijesti kako se živi i nada u teškim vremenima, i kako se u teškim vremenima ostaje vjeran Bogu. Ohrabrujući nazočne vjernike da nastave živjeti svoje kršćanstvo u svijetu po uzoru svoje nebeske zaštitnice sv. Stošije, propovjednik je izrazio radost što je mogao biti dionik zajedničke kršćanske radosti, povezujući hrvatski sjever sa jugom.
Večernju misu liturgijskim pjevanjem uzveličali su članovi Središnjega gradskog crkvenog pjevačkog zbora pod ravnanjem mons. dr. Pavla Kera, biskupskog vikara za kulturu i umjetnost, a za orguljama je svirao don Jerko Gregov, župnik Bokanjca. (j01254hr/nz/mjb)