U Kopenhagenu je 13.prosinca održan skup predstavnika država i vlada zemalja članica Europske unije, koji su prihvatili proširivanje EU na još 10 zemalja, uglavnom iz nekadašnjega istočnog bloka. To je povijesni datum, kojim će zasigurno biti obilježena protekla godina. Procesom ujedinjenja mijenjaju se svjetske ravnoteže. Nalazimo se pred entitetom od 450 milijuna stanovnika, trećim nakon Kine i Indije. Novoj Europskoj uniji pripada bez sumnje prvo mjesto po gospodarskim sposobnostima i mogućnostima, pa i odnosu na Sjedinjene Američke Države, posebno nakon uvođenja zajedničke valute. Ova je godina za Europsku uniju važna i zbog izradbe nacrta Konvencije, koja mora biti gotova do lipnja iduće godine. Njome treba odrediti temelje zajedničkog tržišta, zajedničke monetarne vrijednosti, zajedničke vanjske politike, usuglasiti politiku sigurnosti, obrane i pravosuđa. Novim će Ustavom vjerojatno biti ukinuto pravo veta i biti zamijenjeno većinskim pravom glasa. Toj povelji, o kojoj se raspravlja već godinu dana, prijeti opasnost da ostane bez duše, jer se jednostavno šutke prelazi preko duhovnih temelja Europe, na što papa Ivan Pavao II. opetovano upozorava.
Osim Europe, dva su glavna događaja, koja privlače pozornost svjetske javnosti: Sveta zemlja i Irak. Na Bliskom istoku, otkako je u rujnu 2000. započela druga intifada, nastavlja se drama izraelsko-palestinskog sukoba. Svjetskom je javnosti odjeknula 39-dnevna izraelska opsada tenkovima u travnju i svibnju bazilike Kristova rođenja u Betlehemu, u koju se bilo sklonilo 200 naoružanih palestinskih boraca. U mnogim je trenucima izgledalo da bi moglo doći do strašnih posljedica. Naporima svjetske diplomacije, a napose Svete Stolice, uspjelo se pronaći privremeno rješenje s izgnanstvom skupine Palestinaca. Taj događaj ostaje simptomatičan za napetosti na tom području za koje, kako se čini, nema izlaza. To izaziva krizu i unutar Izraela, tako da je ishod izbora, koji se održavaju krajem siječnja po treći put u četiri godine, vrlo neizvjestan. U Palestini se izbori uopće ne mogu održati, jer se nalazi pod izraelskom okupacijom.
Drugi događaj, koji prijeti miru u svijetu odnosi se na Irak, koji SAD i Velika Britanija optužuju da proizvodi i posjeduje oružje za masovna ubojstva. Tu sumnju pojačava nejasno ponašanje Sadama Huseina. Ujedinjeni su narodi naredili pregled svih mogućih skladišta i tvornica oružja u Iraku. Washington i London tvrde da Bagdad ne govori istinu već skriva atomsko, biološko i kemijsko oružje. Ipak ne daju inspektorima potrebne informacije kako bi mogli to provjeriti te prijete Iraku preventivnim ratom, spremajući vojsku za vojnu intervenciju, što veći dio svijeta na čelu sa Svetom Stolicom osuđuje.
Sveti Otac upozorio je u prigodi izmjene čestitki sa svojim suradnicima iz Rimske kurije, da su velesile, uključivši i Europsku uniju, izbrisale sa svoga dnevnog reda Afriku i njezine probleme. Problemi AIDS-a i drugih zaraznih bolesti u Africi za velesile, a ni za obavijesna sredstva, ne postoje. Olako se prelazi i preko dramatičnih posljedica zbog promjena klime i okoliša, umiranja djece, ravnodušnosti bogatih prema siromasima, nasiljima, progonstvima i mučenjima.
I vijesti koje stižu iz Južne Amerike su površne i malobrojne. U svjetskoj je javnosti ipak ostala zapažena politička promjena u Brazilu, gospodarska kriza u Argentini, oštar sukob u Venezueli. Teroristički pothvati se umnožavaju. Naredbodavci i počinitelji su nerazvidni, kao što je slučaj s diskotekom na Baliju s 200 mrtvih. Nisu utješne ni vijesti o svemirskoj zaštiti, koju su najavile SAD. Rana od 11. rujna nije još zacijeljena, ali teško je vjerovati da će se takozvanom “zvjezdanom zaštitom” uspjeti suzbijati teroriste “naoružane nožićima”.
Čini se da smo treće tisućljeće započeli stanjem u kojem još jednom pravo snage prevladava nad snagom prava. Nalazimo se u svijetu koji je, prema Papinim riječima, u svojoj ludosti najavio rat miru. (ika-as)