Predsjedništvo Vijeća Europskih biskupskih konferencija (CCEE), koje čine predsjednik praški nadbiskup kardinal Miloslav Vlk, egerski nadbiskup Istvan Seregely i biskup Mainza Karl Lehman, razmatralo je 26. veljače 1995. u Ženevi pripremljenu Konvenciju Vijeća Europe o bioetici, te dalo izjavu za javnost, koju prenosimo u cijelosti:

“Predsjedništvo vijeća CCEE se u ovom Stavu slaže s Apostolskom Stolicom i s viče BK Europe koji su također budno pratili proces nastajanja Konvencije o bioetici koju je donijelo Vijeće Europe, kako bi se u biomedicinskim istraživanjima u Europi došlo do zajedničkih ćudorednih načela u zaštiti ljudskog života na području biologije i medicine.
U tom smislu nužno je potrebno donijeti propise o zaštiti da bi bile otklonjene pravne nejasnoće u tom području. Već i sadašnji nacrt teksta ima značajne manjkavosti. U sadašnjem nacrtu taj tekst ne opravdava samopostavljeni cilj sveobuhvatne zaštite ljudskog dostojanstva i ljudskih prava na području biomedicine.

Posljednja rasprava u parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe pokazala je, da je problematika o istraživanju na embriju poznata, no ipak nisu uspjeli doći do konsenzusa koji bi pružio zaštitu ljudskom zametku. Stvaranje embrija u istraživačke svrhe je očito zabranjeno. Nakon što je iz prethodnih nacrta izbačeno djelomično dopuštenje istraživanja na embrijima, nova Konvencija ne sadrži nikakvo ograničenje istraživanja na embrijima.

Istraživanje na ljudskom embriju je prema novom nacrtu načelno dopušteno. To je teška povreda dostojanstva ljudskog života, s kojim se ni u kojem stupnju njegova razvoja ne smije postupati kao s predmetom. Bio bi to znak stvarnog osiromašenja, ako se ne bi postiglo jedinstvo na europskoj razini u pogledu te središnje točke ljudske etike, etike o nepovredivosti ljudskog života. Ljudski život je Stvoriteljev dar i od svog je početka slika Božja s vlastitim dostojanstvom osobe. Njega nije načinio čovjek. Nikada se ne smije ljudski život iskorištavati niti se s njim smije postupati kao s materijalom.

Propisi o zaštiti duševno retardiranih i drugih za rad nesposobnih osoba znatno su poboljšani u odnosu na prijašnji nacrt. Zahvati se smiju poduzimati samo onda ako im je neposredni cilj korist dotičnoj osobi. Višestruko naglašavanje prava na obranu i naglašavanje značenja osobnog pristanka znatno pojačava zaštitu osobe. Parlamentarna skupština Vijeća Europe zaslužna je za te promjene u dosadašnjem nacrtu. Isto vrijedi i za jasno stajalište da su zahvati u ljudski genom mogući samo u preventivnim, terapeutskim ili dijagnostičkim slučajevima, i da se ni u kojem slučaju ne dopušta zahvat u čovjekov razvojni put (od klice nadalje). Jednako se tako jasno mora isključiti svaka zloporaba u pogledu genetskog istraživanja radi utvrđivanja sposobnosti za zdravo potomstvo. Nisu dostatna dosadašnja predviđena ograničenja spomenutih genetskih određivanja. Osim toga treba izričito zabraniti svako kloniranje na području ljudskog života.

U poduzimanju medicinskog zahvata podliježu kako liječnici tako i drugi zdravstveni radnici pravnim i ćudorednim zakonima. Pored upućivanja na obaveze i pravila u vršenju određenog zvanja, ipak je u Konvenciji o bioetici potrebno sve utemeljiti na pravu o slobodi savjesti. Mora biti očito da taj krug osoba ne smije u vršenju svojeg poziva biti prisiljavan da djeluje suprotno svojim ćudorednim i vjerskim uvjerenjima.

Zaštita baze podataka upućuje zasada na pravo pojedinačne države, ali zbog mnogostruke međunacionalne isprepletenosti poželjno je da se to regulira na europskoj razini. Mora se nedvosmisleno istaknuti da davanje genetskih podataka može dovesti do zapostavljanja osoba s manje povoljnim genetskim oznakama, naročito kad se radi o usvajanju društvenih dobara, npr. zaposlenja ili životnog, zdravstvenog i invalidskog osiguranja.

U načelu potrebno je poboljšano informiranje javnosti o pitanjima s tako dalekosežnim značenjem. Javna rasprava o predloženom tekstu je otežana kratkoćom za to određenog vremena, kašnjenjem objavljivanja toga teksta i nedostatkom prijevoda. U interesu je ujedinjenja Europe da se rasprava o njezinim duhovnim temeljima provede u što je moguće široj bazi. Samo na tom putu može rasti povjerenje u europsko ujedinjenje.”