Zagreb, (IKA) – Na drugu nedjelju došašća, 4. prosinca, župa bl. Djevice Marije u Stenjevcu priredila je adventsku duhovnu obnovu posvećenu upoznavanju lika novoga hrvatskog blaženika Ivana Merza, koji je bio posebno povezan s tom župom, kao niti s jednom drugom crkvom u Hrvatskoj. Duhovnu je obnovu vodio o. Božidar Nagy, postulator za kanonizaciju bl. Ivana Merza. Kod svih pet misa postulator je svoj govor započeo konstatacijom kako u liku i djelovanju bl. Ivana Merza ima puno elemenata koji ga povezuju sa sv. Ivanom Krstiteljem, središnjim likom došašća. Bl. Merz je najprije dobio ime po sv. Ivanu Krstitelju – imendan je slavio 24. lipnja. Kao sv. Ivan u svoje vrijeme, i bl Merz je u svome stoljeću bio prorok Božji kako su mu i javno pridavali taj naziv. Sam živeći asketskim i isposničkim životom, bl. Merz je mnoge duše priveo Bogu i pripremao ih za susret s Isusom. Voditelj duhovne obnove iscrpno je potom upoznao vjernike s činjenicom da je bl. Ivan Merz bio na jedinstven način povezan s njihovom župom, čime se ne može ponositi niti jedna crkva u Hrvatskoj; on je za obranu njihove župske crkve bio spreman čak proliti svoju krv i položiti svoj život.

Riječ je o vrlo poznatom slučaju obrane stenjevečke župne crkve 21. studenoga 1926. Starokatolici, kojih je u Stenjevcu tada bio priličan broj, odlučili su zaposjesti stenjevečku župnu crkvu i nju pretvoriti u svoju bogomolju. Ivan Merz je doznao za tu namjeru te je pozvao mladiće, članove orlovske katoličke organizacije i članove drugih katoličkih udruga koji su zajedno s njime pošli braniti crkvu. Neposredni svjedok toga događaja bio je tadašnji župnik Josip Mokrović, kasnije zagrebački kanonik, koji je o tome ostavio i dragocjeno pismeno svjedočanstvo. U svome izvještaju kanonik Mokrović piše: “Orlove je vodio dr. I. Merz i on je dao svu pobudu za tu obranu. Starokatolici su bili zbog neuspjeha tako bjesni da su svom žestinom stali pogrđivati naše katolike različitim uvredama i pogrdama osobito im predbacujući papu, te su se prijetili i batinama, a po dr. Merzu, koji im je neustrašivo uskliknuo “samo preko naših lešina doći ćete u crkvu” oni su svom mržnjom pljuvali…” Neki katolički mladići bili su i fizički napadnuti; obrana je uspjela, starokatolici su se povukli i crkva je bila spašena. Dalje župnik u svome izvješću piše kako je odmah razgovarao s dr. Merzom o tome kakvu zadovoljštinu dati za ovo svetogrđe. Dr. Merz je predložio da se iduće nedjelje 28. studenoga organizira u župi čitav dan klanjanje pred izloženim Presvetim sakramentom, što je bilo odmah prihvaćeno. I sam dr. Merz je te nedjelje došao i više sati proboravio u sabranom i pobožnom klanjanju. Treći puta bl. Merz je došao u njihovu župu deset dana kasnije, 8. prosinca, na blagdan Bezgrešnog Začeća i održao je predavanje o Gospi Lurdskoj. Crkva je bila dupkom puna, a mnogi koji su ga željeli čuti nisu mogli ući. Nakon ove uspjele obrane crkve duhovi su se u stenjevečkoj župi smirili, zahvaljujući u prvom redu dr. Merzu i njegovu hrabrom zauzimanju za Božju čast i dobro te mjesne katoličke zajednice.

Ovogodišnja adventska duhovna obnova u stenjevečkokj župi završila je iskazivanjem štovanja relikvijama bl. Ivana Merza, koje su za tu prigodu donesene u župu na čašćenje. Za sadašnju generaciju župljana stenjevečke župe bilo je pravo otkriće doznati da je blaženi Ivan Merz bio spreman proliti svoju krv za očuvanje njihove crkve. Odmah se počelo razmišljati da se na mjestu gdje se događaj odvijao postavi dostojno spomen obilježje.