Sutrašnji Globus opet se proslavlja izvanrednom zanimljivošću sA crkvenoga područja. Dokumenti koje je o nadbiskupu Alojziju Stepincu Globusov reporter pronašao u Javnom arhivu – Public record office – u Londonu, izgledaju vjerodostojno, ali je veliki naslov već na naslovnici ipak promašen. Malo, jedva prepoznatljivo, ali može biti otrovno. U naslovu, naime, stoji da je nadbiskup Stepinac u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske radio za britansku tajnu službu. Značilo bi da je naš sluga Božji britanski tajni agent. I tako pišu želeći ga pohvaliti. I zamjeravaju Britancima što ga s tim podacima nisu došli braniti godine 1946. kada su ga njihovi ratni saveznici, Titovi komunisti, nedužnog osudili da je “surađivao s okupatorom i njegovim slugama”. No, treba li se čuditi što su oni – koji mnoštvo nenaoružanih civila i razoružanih vojnika na Bleiburgu predadoše pod nož tim svojim saveznicima – prepustili im i još jednoga nedužnoga nadbiskupa? Ali riječ je o naslovu koji nije točan. Nadbiskup Alojzije Stepinac sa šibenskim biskupom Miletom i drugim povjerljivim crkvenim djelatnicima tajno je primao pomoć iz zapadnih zemalja i tajno je dostavljao žrtvama nacističke i fašističke strahovlade. Tim ugroženim ljudima pomoć je doista bila potrebna. Mogla se je primiti samo iz zemalja koje su bile u ratu s nacističkom Njemačkom. Moglo se tu pomoć samo tajno primati i još tajnije dijeliti. Dokumenti kažu da se pomoć sastojala u novcu i za mnoge u putovnicama kojima se one 1942. godine još moglo pobjeći preko koje granice. Nadbiskupu očito nije smetalo što su te putovnice mogle biti samo krivotvorene. Bila je to kamuflaža da se krvnike prevari. Ima naznaka da su Nijemci to nanjušili te su – kako upravo piše dr. Nikola Rušinović u knjizi “Moja sjećanja na Hrvatsku” – vršili pritisak na Pavelića da Stepinca uhiti i deportira. Tako pomagati žrtvama nacističkog antisemitskog terora zaista je značilo izlagati se opasnosti. No, za svetog nadbiskupa to je bila vjernička dužnost – u okviru mogućnosti kojima je raspolagao. Slično se je u to doba sv. Maksmilijan Kolbe u nacističkom konclogoru Auschwitzu izložio da spasi život drugome čovjeku. Mnogi su hrvatski katolički biskupi, svećenici, redovnici, redovnice i vjernici laici tajno pomagali žrtvama one strahovlade. Mnoge od njih poslije rata uhitili su i mnoge likvidirali jugokomunisti. Kipar Ivan Meštrović bilježi koko mu je Stepinac pri jednom susretu u Rimu rekao da će, ne dohvate li ga nacisti do kraja rata, nakon rata biti uhićen od komunista. Nije se prevario. Nije mu padalo na pamet braniti se na montiranom procesu svojim tajnim pomaganjem žrtvama ugroženima od nacista. Nisu li mnogi od tih koje je on spasio završili u partizanima? Partizani su to uostalom znali, ali su odlučili u njemu zgaziti Katoličku Crkvu i posljednju nadu hrvatskoga naroda. Krivotvorili su dokaze i nijekali činjenice.
Nije li također krivotvorba prikazivati Stepinca kao agenta neke tajne službe? (žk)