Dubrovnik, (IKA) – Na 50. obljetnicu smrti blaženog Alojzija Stepinca, 10. veljače, dubrovački biskup Želimir Puljić predvodio je euharistijsko slavlje u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku. U uvodu propovijedi biskup je spomenuo novu trilogiju o hrvatskom blaženiku “Blaženi Alojzije Stepinac – svjedok evanđelja ljubavi” koju je priredio mons. Juraj Batelja.
Podsjetivši na temeljne podatke o kardinalovu životu, biskup Puljić upitao je: “Što reći o ovom dičnom sinu roda našega koji blista na obzorju Crkve Katoličke i hrvatske povjesnice? Što bi nama večeras u Dubrovniku i Hrvatskoj poručio ovaj duhovni knez dvadesetog stoljeća?” Odgovarajući na to pitanje, biskup Puljić zaustavio se na Stepinčevoj hrabrosti koja je bila izvorom nade za potlačene i ugrožene, te izrazio zahvalnost blaženiku što je bio “jasan i glasan, te svakome upućivao svoju utješnu pastirsku riječ”. “Branio je Božja prava i ljudsko dostojanstvo i nije se plašio ni povijao pred moćnicima ovoga svijeta”, kazao je biskup i dodao: “Imao si osjećaj ‘pomazanog sluge’ koji je pozvan i poslan navješćivati sužnjima oslobođenje, tužnima radost, a svima proglasiti godinu milosti Gospodnje i dan odmazde Boga našega”.
Taj neslomljivi stav “Božjeg heroja” biskup je potkrijepio izvadcima iz nekih Stepinčevih pisama biskupu Smiljanu Čekadi, Ivanu Meštroviću i sudu u Osijeku. U pismu biskupu Čekadi Stepinac piše: “Stavljam Ti toplo na srce, dragi preuzvišeni, da budeš potpuno vedar s obzirom na budućnost naše Crkve. Ako ja umrem ovdje, rado ću položiti svoj život za Boga i Crkvu Katoličku.. Bog bitke nikada ne gubi, rekao sam više puta, a to ponavljam i sada. Neće je izgubiti niti u borbi s KPJ.” Ivanu Meštroviću u pismu od lipnja 1959. ističe: “Apsolutno sam siguran u slom komunizma, jer je nemoguće da komunisti pridobiju srca ljudi za ovaj monstruozni sustav kojemu je glavna zadaća mučiti ljude dan i noć špijuniranjem, beskrajnim ispitivanjima, globama, zatvorima, terorom koji nema primjera u povijesti civilizirane Europe, osim kod nacizma”.
Kao najpotresnije pismo dubrovački biskup izdvojio je ono koje je Stepinac uputio Sudu u Osijeku u prosincu 1959: “Osuda je bila juridičko umorstvo sa strane komunista koji poduzimaju sve da me dotuku jer za njih presporo umirem… Mogu i dalje moji istražitelji po Vašem nalogu onemogućavati moj život, ali ja znam svoju dužnost i uz milost Božju vršit ću je do kraja: do kraja bez trunke mržnje i osvete prema kome, ali i bez straha pred bilo kim”. U jednom drugom pismu mons. Čekadi kaže kako su njegove “bronhije sve drugo nego zdrave. Kad su liječnici zatražili od vlasti da me puste na more, odgovorili su neka podnesem molbu. Rekao sam – nikada! Volim ovdje umrijeti, negoli i za čas dati dojam da Crkva popušta i to radi kukavnog zdravlja jednog biskupa… Nanijeli su mi krvavu nepravdu i sad bih još morao moliti od njih milost i reći im da su oni u pravu, a ne Crkva, kad je dignula glas na njihove nepravde”.
Na završetku propovijedi biskup Puljić preporučio je hrvatski narod blaženom Alojziju Stepincu.

.