Dubrovnik, (IKA)- Na blagdan hrvatskog blaženika kardinala Alojzija Stepinca večernje euharistijsko slavlje u dubrovačkoj prvostolnici predvodio je 10. veljače dubrovački biskup Želimir Puljić, podsjetivši u propovijedi na mučenikov životni put. Istaknuo je kako ga je kao tada najmlađeg biskupa na svijetu papa Pio XI. imenovao 1934., u njegovoj 36. godini života i nepunoj četvrtoj godini svećeništva, nadbiskupom koadjutorom prostrane Zagrebačke nadbiskupije. Godine 1937. Stepinac je preuzeo upravu nadbiskupije, te je kao pastir osobito promicao duhovnu obnovu, euharistijsku i marijansku pobožnost. Na srcu mu je bio pastoral obitelji i mladih te aktivnije sudjelovanje vjernika laika u Katoličkoj akciji. Zalagao se za dobar katolički tisak, a u Brezovici je osnovao prvi karmel u Hrvatskoj. S biskupima je planirao proslavu 1300. obljetnice veza Hrvata sa Svetom Stolicom (641-1941) što je zbog rata odgođeno sve do proslave na Mariji Bistrici 1984.
U tijeku II. svjetskog rata ne veže se ni uz koju političku stranku ili pokret, istaknuo je biskup Puljić. Dosljedan u svom rodoljublju, ali nadasve vjeran pastirskom poslanju, sa svom slobodom i neustrašivošću javno osuđuje rasna, ideološka i politička progonstva. Postao je stoga vlastima nepoćudna osoba. Hitlerov je Gestapo pripremio plan da ga ubije, a vlasti su više puta tražile da ga Sveta Stolica makne s nadbiskupske stolice u Zagrebu. Ukazujući i na Stepinčevo pomirljivo djelovanje, dubrovački biskup naveo je isječak iz Stepinčeve propovijedi u zagrebačkoj katedrali, na blagdan Svih svetih 1941. godine: “Kažu kako su u staro doba mornari ulijevali ulje u uzburkano more da spase lađu od propasti. Kudgod se ogledamo danas, čovječanstvo nam se čini nalik ne na uzburkano more nego na razbješnjeli ocean, kojim se bacaju valovi ljudskih strasti, mržnje i bijesa. Učinimo i mi slično! Lijevajmo samo koliko možemo u taj razbješnjeli element ulje božanske dobrote, samilosti i blagosti, da se stišaju valovi strasti i čovjek dočeka onaj blaženi čas mira za kojim toliko uzdiše. Konačno ćemo nagradu primiti u nebu. Blaženi krotki jer će baštiniti kraljevstvo Božje i život vječni!”
O razdoblju nakon završetka II. svjetskog rata, kada je u Hrvatskoj vlast preuzela Komunistička partija “zadojena boljševičkom ideologijom, posebice militantnim ateizmom”, biskup Puljić je kazao: “Tito je htio ‘narodnu Crkvu’, neovisnu o Svetoj Stolici. To je za Stepinca značilo dirnuti u srce katoličkoga jedinstva”. Biskup je također podsjetio na progone Crkve u tom periodu i montirani proces kojim se Stepinca osudilo na 16 godina zatvora i prisilnog rada te 5 godina lišavanja svih građanskih prava. Istaknuo je i blaženikovu ustrajnost da ostane sa svojim narodom: “U zatočeništvu je 12. siječnja 1953. imenovan kardinalom na što su vlasti prekinule diplomatske odnose sa Svetom Stolicom. Nije mogao u Rim ni po kardinalski grimiz, a po smrti Pija XI. ni u konklave, jer nije bio siguran da će se moći vratiti u domovinu. A htio je po svaku cijenu ostati sa svojim narodom”, rekao je dubrovački biskup. Spomenuo je i Stepinčevu spisateljsku djelatnost i 5000 pisama upućenih biskupima, svećenicima i vjernicima u kojima ih hrabri, tješi i potiče, osobito na ustrajnost u vjeri i u crkvenom jedinstvu te pokazuje iskrenu ljubav prema osobama koje su ga progonile i nepravedno optuživale.
Papa Ivan Pavao II. ubrojio ga je među blažene mučenike na Mariji Bistrici 3. listopada 1998. godine, na isti datum kad se nevino optužen branio na sudu.