Marija Bistrica, 11. 2. 2002. (IKA) – Svečanim misnim slavljem, kojega je predslavio dr. Josip Baloban, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu uz koncelebraciju dr. Stjepana Balobana i vlč. Matije Burja, proslavljena je 10. veljače svetkovina bl. Alojzija Stepinca, naslovnika samostanske crkve i zaštitnika Karmela u Mariji Bistrici.
U propovijedi je dr. Stjepan Baloban baženika prikazao kao revnog promicatelja socijalne dimenzije kršćanskog života. Pri tom je rekao da se o tom vidu Blaženikova života danas, nažalost, malo govori i piše te nastavio: “Osobno držim da je upravo ta socijalna dimenzija njegovog života bila temeljna, možda i najvažnija u njegovom javnom životu. Po tome su ga ljudi zavoljeli, postao im je bliz i jednostavno su mu vjerovali. To je ta vjerodostojnost koju kršćanin, svećenik, redovnica ima ili nema. On ju je postupno u Zagrebu stekao.(…) Aleksa Benigar piše: ‘U vrijeme dok je bio slobodan od ostalih svećeničkih dužnosti obilazio je predgrađe, išao bi od jedne kućice do druge, od jednog sirotinjskog stana do drugoga’. Onda kada nadbiskupova milostinja nije bila dovoljna, Stepinac bi uzimao iz svog džepa, od one svoje činovničke plaće, i često se vraćao kući bez ijednog novčića’. Uz to je držao predavanja o karitativnom radu svih zagrebačkih katoličkih organizacija. Oduševljavao bi ih i hrabrio za rad za bližnjega”. Propovjednik je osobito istaknuo Stepinčevo zauzimanje za organizirano pomaganje siromašnog pučanstva, pokretanje časopisa Caritas, njegovu brigu za siromašne studente. Kad je Stepinac postao nadbiskup koadjutor, odlučuje utemeljiti nove župe u Zagrebu, a na tu je ideju došao dok je obilazio sirotinju na periferiji grada. U pismu kojega šalje vjernicima svoje dijeceze u kojima ih potiče na skupljanje sredstava za gradnju crkava, predviđa da će mnogi graknuti da bi te novce bilo bolje skupljati za sirotinju. On ovako obrazlaže svoje gledište na te prigovore: “Kad dajemo Bogu, a dajemo, kad gradimo lijepe hramove Njemu u čast, ne prikraćujemo u tome ni najmanje sirotinje, jer će se kod gradnje moći zaposliti siromašni radnici i obrtnici, koji kao nezaposleni traže ne milostinju, koja ih ponizuje, nego rada, koji ih diže i oplemenjuje”. Dr. Stjepan Baloban propovijed je završio mišlju kako nam Blaženik upravo po ovoj socijalnoj dimenziji danas “može biti ne samo drag već i suvremen i aktualan”.
Prije svetkovine prethodila je trodnevnica od 7. do 9. veljače koju je predvodio i pod misom propovijedao vlč. Matija Burja. Prvog je dana, 7. veljače, govorio o Stepincu kao dobrom Pastiru koji nije napuštao svoga stada kad su ga napali grabežljivi vuci. O Blaženikovom odnosu prema papama i obrnuto propovijedao je drugog dana trodnevnice, 8. veljače, a trećeg dana, 9. veljače, o odnosu Stepinca prema hrvatskim Karmelima. (j02259hr/mjb)