Krašić, (IKA) – Euharistijsko slavlje na 56. obljetnicu smrti bl. kardinala Alojzija Stepinca u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Krašiću u srijedu 10. veljače predvodio je postulator Stepinčeve kauze mons. dr. Juraj Batelja u koncelebraciji s tridesetak svećenika. U pozdravnoj riječi domaći župnik Dragutin Kučan sve je potaknuo na molitvu za blaženikovo proglašenje svetim. Također je podsjetio kako je od veljače prošle godine po župama Zagrebačke nadbiskupije na molitvenom hodu bio moćnik bl. Alojzija Stepinca, a hod završava upravo na taj dan u Krašiću.
Uvodeći u euharistijsko slavlje, mons. Batelja istaknuo je kako “Crkva danas započinje korizmeno vrijeme i proslavlja blagdan blaženoga Alojzija Stepinca. On se prije 56 godina preselio u vječni život, u zagrljaj milosrdnog Oca. To je, eto, prigoda da se uteknemo u njegov zagovor i odlučimo poput njega životni križ nositi dragovoljno, strpljivo i gorljivo”. Podsjetio je i kako ovogodišnja korizma započinje u Jubilarnoj godini milosrđa. “Počinjemo je misnim slavljem u župnoj crkvi Presvetoga Trojstva u Krašiću, koja je privilegirano mjesto jubilejskog oprosta, jer je svjedok svetog života i mučeničke smrti blaženoga Alojzija Stepinca”, rekao je mons. Batelja. Homiliju je započeo promišljanjem nad riječima proroka Joela koji je govorio o tjeskobi izabranog naroda nakon što su mu štetočine proždrli ljetinu. Kao Božji glasnik on mu predočuje da je prirodna nepogoda posljedica njegove nevjere prema Bogu stvoritelju. Zato on u Božje ime poziva narod na obraćenje. Poslužio se riječima: “Razderite srca, a ne haljine svoje!” (Jl 2, 13). To znači: iskorijenite zlo, grijeh, opačinu, bezboštvo, pojasnio je, te uputio i na Grgura Teologa koji uči da je korizma lijek za čovjeka “omogućuje da se posrnuli, osrednji i malodušni vjernik odrekne grešnih navika, pomiri s Bogom i ljudima”. Mons. Batelja istaknuo je kako je ljudski rod uvijek u svojoj sredini imao Božje glasnike. Njihova je služba bila pokazivati na razdjelnicu između dobra i zla, kuditi zlo, a poticati na dobro. Tako je činio i blaženi Alojzije Stepinac. Poput sv. Pavla učio je da je jedino po Kristu, s Kristom, i u Kristu omogućen pristup nebeskom Ocu, da je Krist žrtva pomirnica za čovjekov grijeh, da je kršćanstvo istinsko svjetlo ljudskoga roda. Podsjetio je na duboko suvremenu kardinalovu misao koju je izgovorio 25. studenoga 1941.: “Umnaža se broj onih koji istinu zamjenjuju s lažju, dobro sa zlom, život sa smrću, blagoslov s prokletstvom. Ljudi naših dana, reć’ bi da su se zasitili kršćanstva! Ljudi naših dana traže nešto bolje od kršćanstva! Ljudi naših dana nužno žanju prokletstvo.” Bio je to proročki glas osude sustava koji su pod krinkom poganskih ideologija radili na zatiranju Božje časti i dostojanstva ljudske osobe, istaknuo je mons. Batelja.
Naglasio je kako nas “povijest spasenja uči da je nevjera leglo grijeha. Čovječanstvo je, gazeći Božje zapovijedi, ogrezlo u grijehu. I hrvatski narod iznevjerio je krsno obećanje vjernosti Bogu”, te uputio na riječi blaženog Alojzija na svetkovinu Krista Kralja godine 1944. o razornoj snazi grijeha: “Usprkos svim opomenama koje Gospodin upravlja preko svete Crkve, čuvarice božanskih istina, Europa je, a s njom i sav ostali svijet, gazila i ruglu izvrgavala Evanđelje Kristovo. Europa se nastojala riješiti svih obveza Evanđelja i zamijeniti ga izumima bijednoga ljudskoga razuma. Sada žanje plodove svojih nastojanja. Anđeo pomora obilazi već šestu godinu Europom i čitavim svijetom i kosi kosom smrti dalje, usprkos svemu plaču i jauku, koji se razliježe zemljom.”
U nastavku homilije mons. Batelja uputio je na znakovitost početka korizme i blagdana bl. Alojzija Stepinca. Početak ovogodišnje korizme oplemenjuje nas i spoznajom da je trpljenje u Blaženikovu životu bilo siguran znak pravovjerja. Izdigao se u muci, ne zato što su ga Božji protivnici progonili, ponižavali i doveli do prijevremene smrti, a klevete ni danas ne prestaju, već zato što je poput Krista Gospodina bez pogovora umirao za istinu, za čast Božju, za ljudska prava, za slobodu riječi i života, za Crkvu svetu Božju, za svoj obespravljeni hrvatski narod. Božja nas riječ poučava da to nije grijeh, već vrlina. I on sam je tako učio: “Ljubav prema hrvatskom narodu ne može biti predmet trgovine, nego je moralna dužnost. Kad dakle te dužnosti ne biste vršili, ne biste uopće bili katolici, kao što ni ja ne bih bio katolički biskup, kad ne bih požrtvovno ljubio svoj narod”. “Zato, ne dajmo se prevariti. Nije blaženi Stepinac uspostavio poglavnika Nezavisne Države Hrvatske nego su ga uspostavili protuhrvatski hitci mržnje u predstavnike hrvatskog naroda u beogradskoj skupštini 20. lipnja 1928. godine”, upozorio je postulator. Istaknuo je i činjenicu da je blaženik znao napraviti odmak od dnevne politike, “bez straha je branio evanđeoska načela života pred bezdušnim kraljem Aleksandrom, sebeljubivim poglavnikom Antom, zloćudnim diktatorom Titom, a danas pred Božjim prijestoljem svjedoči o ispravnosti svojih postupaka kojima je programirao svoj episkopat”. Stoga, dragi štovatelji blaženoga Alojzija Stepinca, nema razloga da u poštovanju njegove svete osobe uzmičemo, da je se stidimo, da joj ne vjerujemo, da je se iz lažnih kompromisa ili slaboće odreknemo. Krist nas opominje da samo “istina oslobađa” (Iv 8,32). Ona pobija laž. Ona je jamac iskonske slobode svakom čovjeku i svakom narodu. Ona ne taktizira, ne cjenka se sa zemaljskim interesima, nego jamči pravdom. A pravda je u njegovu svjedočanstvu zajamčena Božjim zakonom i odredbama međunarodnoga prava, kako je to posvjedočio na suđenju 1946. godine, rekavši: “Znajte, Isus Krist je pravi Bog, za njega smo spremni umrijeti svaki dan i svaki čas. A danas je nauk to da on uopće nije postojao!” – “Ako svaki narod ima pravo na svoju nezavisnost, zašto bi se to onda branilo samo hrvatskom narodu”, rekao je mons. Batelja.
Ovogodišnju korizmu započinjemo u mjestu koje je postalo simbolom naše opredijeljenosti za istinu, našeg hoda za Isusom milosrdnim, patnikom i križem ovjenčanim. S ponosom se prisjećamo riječi sluge Božjega Franje Kuharića: “Tko se opredijelio za Stepinca, opredijelio se za istinu, za Boga, Crkvu i domovinu”, istaknuo je propovjednik, te poručio: “Žrtva blaženog Alojzija simbolizira poruku Evanđelja, koja je najbolji lijek i za rane našeg vremena: Božja zapovijed ljubavi! Ta ljubav ne ranjava. Ona nema granica; ide do kraja i ne izuzima nikoga”. Homiliju je zaključio riječima: “Vjerujemo da će se snagom Božjega milosrđa sve laži protiv našega Blaženika rascvasti u istinu, neprijateljstvo u ljubav i da će svi Kristovi vjernici čista srca slaviti i iskusiti Božje milosrđe ‘ne samo u povijesti već kroz svu vječnost pod Očevim milosrdnim pogledom’ u zajedništvu općinstva Svetih i uskoro svetog Alojzija Stepinca”.
Nakon popričesne molitve, dr. Batelja kratko se osvrnuo na protivljenja Stepinčevoj kanonizaciji, te ustvrdio kako je to “udarac na ovo što je nama drago i sveto: vlastita država i u njoj blagovjesnici Evanđelja”. Podsjetio je kako postupak bl. Alojzija Stepinca nije krivotvoren, niti je zatajen ijedan dokument. Stoga je žalosno da se s nekih strana dobacuje da nema dovoljno dokumenata. Stepinčev proces završen je na temelju 44.000 stranica dokumenata od kojih 9800 udbaških dokumenata koji su dokazivali kojim putem dokazati Stepinčevo mučeništvo. Njegova je kauza završena o kreposnom životu, vrlinama, ništa za vrijeme II. svjetskog rata nije prešućeno, pa nas čude neki glasovi koji nas žele obeshrabriti, u nama staviti neku pregradu prema njemu kao predvodniku puka Božjega, ali i stvaratelju jedinstva u hrvatskome narodu, rekao je mons. Batelja, te još jednom upozorio “nema revizije postignutog stupnja utvrđivanja Stepinčeve svetosti. I čudo na njegovo zagovor je potvrđeno”. Vjernike je na kraju potaknuo na molitvu na nakanu skore kanonizacije.
Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao župni zbor pod ravnanjem i orguljsku pratnju s. Mirjam Dedić. Po završetku mise, hodočasnici su imali prigode kleknuti na klecalo na kojem je molio blaženik, te iskazati čast njegovim moćima.