STEPINČEVO U SPLITU
Živeći u tim teškim vremenima, Stepinac je bio na visini povijesne odgovornosti. Ostao je uspravan, čist i nepokolebljiv u svim prilikama i neprilikama
Split, 10. 2. 2002. (IKA) – Biblija od prvih svojih stranica poznaje antagonizma između svjetla i tame, dobra i zla. A Gospodin Isus kroz Evanđelje upućuje poziv vjernicima da u svijetu budu sol i svjetlo. Tom pozivu na vjerodostojan i primjeren način odgovorio je hrvatski blaženik čije se 42. godišnjice smrti danas spominje Crkva u Hrvata. Stepinčevoj liturgijskoj proslavi i splitska Crkva dala je dostojno mjesto u svojoj prvostolnici sv. Dujma, pod predsjedanjem splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića i uz sudjelovanje nekolicine svećenika.
Nadbiskup je podsjetio da nam je Stepinac jako blizak. Živio u istom vremenu kao i mi, jer nije tako davno umro, tako da je u narodu živo i fizičko sjećanje na njega. No, još bliži nam je zato što je naše krvi i mesa, član našeg naroda. Živio je u teškim vremenima kada je svijet bio pogođen od tri velika zla: nacizma, fašizma i komunizma.
Živeći u tim teškim vremenima, ipak je bio na visini povijesne odgovornosti. Ostao je uspravan, čist i nepokolebljiv u svim prilikama i neprilikama. Bio je svjetlo stavljeno na svijećnjak da svijetli, a ne ono što se stavlja pod sud da se ugasi. Istina, njega su pokušali ugasiti, utrnuti njegov sjaj i plamen. Stavljali su ga pod sud suda, pod sud osude, pod sud zatvora, pod sud kućnog pritvora, ali nisu uspjeli ugasiti njegov sjaj. Stavili su ga u tamu tamnice, ali je njegovo svjetlo pobijedilo tamu.
Njegovo ime je bilo dugo proskribirano. U posljednjem razdoblju je tolerirano, što ne znači da i dalje nije napadano. Tko živi na zemlji nije bez sjena, bez nedostataka, ali isto tako Katolička crkva postavlja neke kriterije koji po kojim nekoga stavlja na čast oltara. Ako je taj tako napadan, kao što je to slučaj sa Stepincem, upitati se je da li Katolička crkva doista ima zahtijevan kriterij svetosti, ili je posrijedi nešto drugo. Valjalo bi poći tragom napada na Stepinca, pa ispitati je li ga doista napadaje jer oni koji ga napadaju posjeduju bolje kriterije svetosti, ili njih ne zanima njegova svetost, već nešto drugo. Svima je bilo jasno da, kad je Stepinac bio suđen i osuđen, osuda je bila izrečena protiv Crkve. Isto vrijedi i za najnovije pokušaje obezvrjeđivanje njegova imena i lika. U duhu ovih razmišljanja nadbiskup je pozvao sve prisutne da nasljedujemo blaženog Stepinca, da se kao i on približimo Gospodinu i dopustimo da nas njegov plamen zapali, te da zapaljeni svijetlimo. (j02213ibo/sv)