Zagreb, (IKA) – U godinama komunističkih progonstava i nesloboda Crkvi su darovani mučenici kao proroci. Danas ih u liku blaženog Alojzija Stepinca osluškujemo, zahvaljujemo za njih i na zov crkvenih zvona mislimo na sve kojima je potrebna naša utjeha, poručio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, predvodeći misno slavlje na Stepinčevo 10. veljače u prepunoj zagrebačkoj katedrali.
U tome svečanom slavlju sudjelovali su i sudionici povijesnog susreta kardinala i predsjednika biskupskih konferencija Srednje i Istočne Europe održanog toga dana u Zagrebu o temi “Poslanje Crkve u Srednjoj i Istočnoj Europi dvadeset godina nakon sloma komunističkog sustava (1989.- 2009.)”, apostolski nuncij u Hrvatskoj nadbiskup Mario Roberto Cassari, zagrebački pomoćni biskupi Valentin Pozaić, Vlado Košić i Ivan Šaško te više od 150 svećenika.
Govoreći kako su se spomenuti biskupi susreli u Zagrebu da bi razmatrali i razmijenili iskustva crkvenosti dvadeset godina nakon početka urušavanja zidova neslobode, prerečenih u metaforu “željezne zavjese”, kardinal Bozanić ukazao je da je “željezna zavjesa” slika podjele, razdora, udaljavanja i sebičnosti. Nju postavlja čovjek priječeći pristup čovjeku, ali mu je cilj puno dublji – spriječiti pogled čovjeka prema Bogu, da ne bi osjetio njegovu dobrostivost. Zato se zidovi i bodljikave žice, čuvari i nadzornici najprije rađaju u srcu koje ne želi Boga u svome životu. Iz toga neprihvaćanja Boga rađaju se ideologije koje previđaju istinu o čovjeku, koje zavode ljude do tjeskobe, koje nasiljem postavljaju zavjese podjela i razdora, objasnio je kardinal.
Prokomentirao je kako se dobro sjećamo godina čekanja da zavjesa koja je zastirala pogled istini bude podignuta. Sjećamo se suza radosnica onih koji su dočekali da se ostvare proročke riječi mučenika diljem Srednje i Istočne Europe. Kako je samo snažan emotivni naboj povezivao one koje je pročistila patnja u komunizmu, podsjetio je kardinal, dodavši da si, danas, dvadeset godina nakon tih početaka moramo postaviti pitanje: Kakav predznak ima zbilja koja je nosila pečat komunizma? Gdje je nestao taj naboj i na koji je način snaga dobra, spremna na žrtvu, pretvorena u nesigurnost, a ponekad i u malodušje.
“Imamo dojam da je sustav prestao djelovati u prijašnjemu obliku, ali da je doživio svoju preobrazbu koja se očituje u trovanju tla iz kojega treba niknuti plod pšeničnoga zrnja. Jer, kako objasniti da se dva desetljeća nakon tih događaja istina ne uspijeva ukorijeniti u zemljama koje se diče slobodom i istinoljubivošću? Na vlastitome se hrvatskome primjeru opravdano pitamo: Zar nije čudno da se o blaženomu Alojziju Stepincu u Hrvatskoj izbjegava govoriti istinito? Zar nije zastrašujuće da se još i danas odvaguje što će i kako će netko reagirati na istinu o njemu? Zar nismo svjedoci prešućivanja, osobito medijskoga, onoga čime se može ponositi svaki hrvatski čovjek? Zašto djeca i mladi danas nemaju otvoren put prema cjelovitosti uvida u riznicu naše i europske duhovnosti”, upitao je kardinal, upozorivši da je komunizam ostao živjeti na razoran način.
“Savjesti su nemirne, osobnosti podijeljene, treba promicati pomirenje u društvu. Od one velike zavjese ‘djeca laži’ ponijela su sa sobom njene komadiće i njima prekrivaju ili zamagljuju istinu o pojedinim događajima, kako u pojedincima, tako i u pojedinim dobro izabranim institucijama. Neki kroz ostatke te zavjese siju sjeme razdora i zbunjenosti. Istina je da je zavjesa pala; istina je da je sustav doživio slom, ali krhotine su dovoljno snažne da se pojave u oblicima promicanja istih neistina ne samo kroz pore politike i odnosa prema prošlosti, nego naročito u odnosu prema odgoju, znanosti, obrazovanju. Njena struktura je ostala živjeti u zakonodavstvu i pravosuđu, u gospodarstvu i kulturi. Ne smijemo, braćo i sestre, biti ni zbunjeni, ni iznenađeni, a najmanje malodušni zbog toga što se i danas pojavljuju zahtjevi proturječni antropološkoj istini o čovjeku, pretočeni čak i u zakonske odredbe. Mi nikada nećemo reći da su one dobre, niti se pomiriti da je u tim pitanjima moguć politički kompromis, jer se ne radi o ljudskim dogovorima, nego o sržnoj istini kojoj mi nismo izvorište. Zbog toga nas raduje da u tim pitanjima vjernici laici ne miruju i ne šute te da je tijelo Crkve, ali i drugih vjerskih zajednica, složno u obrani istine o čovjeku, osobito kad je u pitanju obitelj”, poručio je kardinal.
Obraćajući se posebno mladima, kardinal im je rekao: “Ako vam se u školi, u odgoju ne daje mogućnost da otkrijete predivnu povijest svetosti od koje Europa može živjeti radost nesebičnoga zajedništva; ako vam se ne govori istina o kardinalu Stepincu i o mučenicima komunizma diljem svijeta, sami ju istražujte i upoznajte. Ne dopustite da se pred vama ponovno šiva neka nova zavjesa, teška i turobna, naizgled profinjena i napredna, a ipak takva da čovjeku zatvara pogled prema Bogu te uništava sjeme ljubavi”.
“Kao kršćani, unutar sadašnjih zbivanja, ne smijemo biti obeshrabreni i ne smijemo šutjeti. U našu je hrvatsku zemlju posijana ljubav u žrtvi Kristova križa. Znamo da će izniknuti u plod koji nikakvo zlo ne može uništiti, a koji združuje i daje živjeti”, zaključio je u homiliji kardinal Bozanić.
Na početku mise nuncij Cassari pročitao je pismo pape Benedikta XVI. upućeno sudionicima trećeg susreta kardinala i predsjednika biskupskih konferencija zemalja Srednje i Istočne Europe koje su živjele pod komunističkim režimom, a koje potpisuje državni tajnik Svete Stolice kardinal Tarcisio Bertone. “Naviještati radosnu vijest Isusa Krista do prije dvadeset godina u zemljama Srednje i Istočne Europe bilo je uistinu teško, ali i opasno, posebno za pastire Crkve. Među onima koji su trpjeli progonstvo kako bi ostali vjerni Kristu i Crkvi, vi danas častite blaženog mučenika, kardinala Alojzija Stepinca, ‘najsvjetliji lik’ Crkve u Hrvatskoj, kako ga je u homiliji održanoj u zagrebačkoj katedrali 10. rujna 1994. godine nazvao sluga Božji Ivan Pavao II. Mučeništvo i svjedočenje blaženog kardinala Stepinca potiče nas i ohrabruje, jamčeći nam da Crkva nastavlja svoje putovanje između progonstva svijeta i Božje utjehe, navješćujući muku i smrt Gospodinovu dok On ne dođe. Nakon pada komunizma, Crkva se susreće s novim izazovima, s novim problemima, ali uvijek ostaje ista zapovijed ‘Pođite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje svemu stvorenju’. Uzajamna suradnja, kako među pastirima, tako i između biskupskih konferencija od velike je važnosti za izvršenje toga poslanja. Ovaj susret, kojim se očituje životnost Crkve, ulijeva novu nadu za učinkovitost njezina poslanja u Europi i svijetu”, stoji, među ostalim u pismu.
U tijeku cijeloga dana brojni vjernici dolazili su pomoliti se na grob bl. Stepinca.

.