Zagreb, (IKA) – Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je središnje misno slavlje na blagdan bl. Alojzija Stepinca 10. veljače u zagrebačkoj katedrali, gdje počivaju blaženikovi zemni ostaci, tijekom kojega je poručio da trebamo ljubiti narod i domovinu, misleći prije svega na ljubav koju nam velikim i svijetlim primjerom svjedoči blaženi Alojzije te da kao kršćani i kao Crkva trebamo poticati odgoj nove građanske savjesti u našoj državi kako bismo još više promicali opće dobro, odgovornost u društvu i korektan odnos prema državnim institucijama. U propovijedi je kardinal Bozanić poručio da svi mi koji živimo i radimo u našoj domovini ne smijemo zaboraviti da smo osobno pozvani biti pravedni te da nam je dužnost sudjelovati u izgradnji države u kojoj neće biti proturječja: u kojoj siromah neće biti prisiljen ispružiti ruku za milostinju; u kojoj će mladima biti omogućeno ostvariti obitelj: u kojoj će starcima biti dana sigurnost; u kojoj će svi moći raditi, učiti, stvarati, istraživati; u kojoj će stranac biti prihvaćen jer, napomenuo je, ne smijemo zaboraviti da su mnogi naši sunarodnjaci stranci u raznim zemljama Europe i svijeta. Podsjećajući da je kardinal Stepinac još 1936. godine govorio: “Ljubav prema narodu svome ne sastoji se u pustim frazama i praznim brbljarijama, nego prije svega i nada sve u kreposnom kršćanskom životu“, kardinal Bozanić pojasnio je da se u svakome nastupu kardinala Stepinca vidi veoma jasan način kako njegovo domoljublje izrasta iz vjere u Isusa Krista, kako je ucijepljeno u ljubav prema Crkvi, a sve što ističe kao bitno: odgoj, znanje, brigu za sve naraštaje, obitelj… ne dovodi do mjere apsolutnoga, za njega je bilo koji oblik domoljublja usidren u vjeru.

Upozorivši da je ozračje u kojem se nalazi svijet, a i naša domovina, pritisnuto nepovjerenjem i pesimizmom, kardinal je poručio da je zbog toga važno uočavati korijene nasilja ugniježđene u suvremenu kulturu. Svakodnevni događaji u svijetu kao da su otpuhnuli mnoštvo nadanja: ratna žarišta tinjaju ili plamte, terorizam ne prestaje, nepravde ne jenjavaju, nasilje se proširuje, potoci droge teku i u našoj domovini kao da je sve normalno i pronalaze nove rukavce; čuvanje stvorenoga, okoliša, zemlje, pitke vode, čistog mora kao da ne zanima javnost; svijet medija i zabave nudi predstave iz interesa, a niska razina interesa rađa i nisku, vulgarnu i banalnu razinu zabave, ocijenio je kardinal. Govoreći kako umrežen svijet, odgajan na prividu zabave može biti itekako stran, otuđujući svijet, kardinal je pojasnio da bismo krizu današnjeg vremena mogli opisati kao iskorjenjivanje osobe iz društveno-povijesno-kulturnog tkiva u kojem je rođena, rasla i odgajana. Kardinal je istaknuo da tu leže i razlozi buke oko pitanja rada nedjeljom, dodavši da je tu krizu moguće riješiti samo ponovnim, dubljim, usklađenim ukorjenjivanjem u domovinu u kojoj je čovjek rođen i u čiju je povijest i tradiciju uključen. Sve je to, prema kardinalovim riječima, moguće samo uz jedan temeljni preduvjet, svatko se mora osjetiti “ukorijenjenim“ u vlastitoj domovini.

Podsjećajući da je u svojim nastojanjima i prepoznavanju tadašnjih problema kardinal Stepinac osobitu pozornost usmjerio prema intelektualcima, kardinal Bozanić pozvao je intelektualce, ljude znanosti, kulture i umjetnosti, osobito vjernike, da za svoje zalaganje i znanje, darove kreativnosti i maštovitosti pronađu mjesto u Crkvi, poručivši im da mogu na osobit način domovini dati okus domaćeg ozračja, a kao ljudi Crkve okus kulture koja se odlikuje životom i radom, ozbiljnošću i odgovornošću; okus koji mijenja javno mnijenje i koji traži suradnju na općem dobru. Okupljenim vjernicima kardinal je poručio da ako želimo biti pravi Isusovi svjedoci, vjeru ne možemo svesti samo na nekakav privatni kult ili privatnu pobožnost, nego ona mora postati životna, vjera koja prožima cijelo biće, koja je sol i svjetlo, bogatstvo i dar za sve. Na svečanom euharistijskom slavlju u prepunoj zagrebačkoj prvostolnici koncelebrirali su apostolski nuncij u Hrvatskoj nadbiskup Francisco-Javier Lozano, zagrebački pomoćni biskupi Josip Mrzljak i Vlado Košić, biskupi varaždinski Marko Culej, vojni Juraj Jezerinac, križevački Slavomir Miklovš, provincijali te oko sto i pedeset dijecezanskih i redovničkih svećenika.