Zagreb, (IKA) – Na blagdan bl. Alojzija Stepinca u ponedjeljak 10. veljače u prepunoj je zagrebačkoj katedrali, koja čuva blaženikove zemne ostatke, središnje misno slavlje predvodio zagrebački nadbiskup Josip Bozanić, rekavši kako je u liku blaženoga Alojzija sažeta, kako je to posvjedočio Ivan Pavao II. “cijela tragedija koja je pogodila Europu tijekom dvadesetog stoljeća, obilježena velikim zlima fašizma, nacizma i komunizma”, te da kardinal Stepinac pripada onim vrijednostima na kojima smo kao kršćani i katolici pozvani graditi novu Europu.

Na misnome slavlju, na kojemu su koncelebrirali apostolski nuncij u Hrvatskoj nadbiskup Giulio Einaudi, vojni biskup Juraj Jezerinac, pomoćni biskupi Josip Mrzljak i Vlado Košić te više od stotinu svećenika, nadbiskup je kazao kako je blaženika resila ljudska, pastirska i evanđeoska otvorenost u kojoj je primjećivao i borio se protiv sukobljenosti i nejedinstva naroda. Bio je branitelj temeljnih vrednota čovjeka i društva, u čemu ga nisu ljuljala nesnalaženja i namjerno stvarani zamagljeni prostori koji su se širili, gurajući Boga iz središta ljudske zbilje te je hrabrio vjernike katolike da se zauzmu u političkim pitanjima, kako bi Kristova radosna vijest zaživjela u srcima ljudi i darovala im zadovoljstvo i usmjerenost na život vječni, rekao je nadbiskup Bozanić.

Prema nadbiskupovim riječima, blaženi Alojzije svojim je životom i radom pokazao otvorenost Evanđelja za sve ljude, ali isto tako tražio jedinstvo vlastitoga naroda po Evanđelju. Obraćao se hrvatskomu narodu, iskreno i toplo, žudeći za jedinstvom ponajprije braće i sestara u istoj vjeri. Druge pri tome nije isključivao. Vjerovao je u Krista kao Istinu, Put i Život i baš zato dizao glas protiv bilo koje političke pretjeranosti, protiv sukoba i polarizacije, jer je znao da one vode u propast ne samo vjernike, već i narode. Bio je svjestan da će ga to prisiliti da bude gromobranom za napadaje i slijeva i zdesna. Crkva je za njega bila susretište jedinstva, mjesto gdje ne postoje vlasnici Istine, već njezini služitelji; mjesto gdje se svaki čovjek i Hrvat klanjaju samo Bogu i baš ih taj stav najdublje veže, dokidajući pogubne razmirice zbog vlastitih prohtjeva pojedinaca i skupina. Crkva kao susretište zajedništva unutar kulture sukoba također je Stepinčeva baština, kazao je nadbiskup, dodavši da Crkva u Hrvatskoj to želi biti i danas, jer hrvatski je narod preumoran od podjela te napomenuvši kako nekima kao da odgovara hrvatska podjela.

Pozvani smo biti mjesto promicanja jedinstva i mira, stvarajući prostor dostojnoga života za svakoga čovjeka, rekao je zagrebački nadbiskup, podsjetivši kako smo bili prozivani da, zbog želje da uredimo odnose u društvu na civilizacijski način i na pravnoj razini, imamo povlašteno mjesto u društvu kao katolici, a tada smo samo kao većina u ovoj državi u neposrednom postkomunističkom razdoblju nastojali otvarati za sve nove putove demokratskoga i pravnog prepoznavanja Crkava i religija u našem društvu. Danas tih optužaba više gotovo i nema; one su postale besmislene, zaključio je, dodavši da imamo pravo ustvrditi da smo kao većina u ovoj državi uvijek oko toga nastojali i danas zahvaljujemo Bogu za sve postignute dogovore. Mi želimo samo u svojoj državi živjeti slobodu koju tražimo za druge, a da zbog toga ne budemo lažno optuživani da smo netolerantna većina.

Crkva i danas potiče sve odgovorne u nas na još uvijek neoblikovan konsenzus koji treba biti jasan i neupitan oko temeljnih dobara i ciljeva hrvatskog naroda, države i društva. Postoje vrednote za koje se živi i umire, s kojima se ne trguje i koje ne smiju doći u pitanje. Možda ta želja da služimo i da ponudimo Crkvu kao prostor jedinstva nekima smeta, kada se ističe da je utjecaj Katoličke crkve u Hrvatskoj prevelik, kazao je nadbiskup, dodavši da ili nekima smeta što želimo slogu, mir, opraštanje, požrtvovnost; što propovijedamo poštenje, pravo i dostojanstvo za svakoga i što kao put do istinskoga ispunjenja ljudskoga života ukazujemo na Križ i Uskrsnuće Isusovo ili je možda prevelik utjecaj glas Crkve koja štiti obitelji, mlade i podiže glas protiv zala droge i drugih ovisnosti, pozivajući sve odgovorne strukture da ne zanemaruju gorki problem koji je istom jasnoćom vidio i blaženi Alojzije.

Govoreći o važnosti obitelji, nadbiskup je podsjetio na Papine riječi da je obitelj baština čovječanstva, ona je veliko i vrlo dragocjeno dobro, nužno za život, razvoj i budućnost naroda. To je, kazao je nadbiskup, poziv svima, pa i politički odgovornim ljudima, da brane ustanovu obitelji i poštuju stavove vjernika kad se odlučuje o obitelji. Drukčije nije jasno kako to da bi u državi u kojoj se velika većina građana izjašnjava katolicima, najviše zakonodavno tijelo donosilo zakone koji nisu u skladu s katoličkom vjerom.

Premda se može pitati koliko netko dijeli stavove Crkve, iako se izjašnjava katolikom, legitimno je također i pitanje koga zastupnici zastupaju i kakav je njihov vjernički profil. To je ujedno i poziv katolicima da budu prisutniji u društvu i svoje stavove izriču na jasan način, pojasnio je nadbiskup, podsjetivši pri tome kako se radi davanja smjernica katolicima u vezi s nekim pitanjima glede zauzetosti i ponašanja katolika u političkome životu, oglasila nedavno i Kongregacija za nauk vjere, ističući da postoje etička načela koja ne mogu biti predmetom trgovine. U tome se dokumentu, između ostaloga poziva katolike u politici da brane obitelj utemeljenu na monogamnom braku između osoba različitog spola, koja treba biti zaštićena u njezinu jedinstvu i postojanosti te se napominje da se pravno s takvom obitelji ne mogu izjednačiti drugi oblici suživota. Po nadbiskupovim riječima, određenomu ozračju relativizma pridonosi i stvaranje neke vrste paralelizama u životu političara vjernika, a oni se najčešće grade na izgovoru kako je vjera “privatna stvar”. Ona jest privatna stvar, ali uvijek s javnim posljedicama! Za čovjeka vjernika nije moguće dijeliti duhovni i svjetovni život, graditi život koji bi imao duhovne zahtjeve i vrednote i neki drugi koji se očituje u obitelji, poslu, društvenim odnosima i kulturalnoj zauzetosti, zaključio je zagrebački nadbiskup.

Govoreći o Katoličkoj crkvi kao dijelu europske baštine, nadbiskup je kazao kako je kršćanstvo ugrađeno u korijene europske kulture i civilizacije te stoga kršćanstvo ostaje konstanta europske prepoznatljivosti. Pri tome je upozorio kako je pogrešno i u Hrvatskoj prikazivati kršćanstvo kao nešto što ne pripada europskoj suvremenosti, posebice iz usta i pera onih koji zagovaraju tzv. naprednjačku misao bez Boga i onih kojima je ujedinjena Europa otkriće proteklih nekoliko godina. Ipak, napomenuo je, ta europska kršćanska konstanta ne znači da Crkva neće izražavati svoje jasne kršćanske stavove, primjedbe i kritike, unutar traženja europskoga puta, kada se pojam Europa još ne može niti rabiti u jasno definiranim okvirima, budući da je i sama Europa u nastajanju i traženju vlastitih polazišta.

Nadbiskup Bozanić govorio je i o Drugoj sinodi Zagrebačke nadbiskupije, podsjetivši kako je protekle jeseni započelo razdoblje pripreme uspostavljanjem pripremnih tijela Sinode i pokretanjem nadbiskupijskog savjetovanja. Nadbiskup je tom prigodom uputio poziv svakome vjerniku i svakom čovjeku dobronamjerniku da pridonese tome radu na obnovi Nadbiskupije. Želimo da svaki vjernik može dati svoj doprinos i prijedlogom i kritikom, da se čuje glas svakoga tko želi dobro Zagrebačkoj Crkvi i tko smatra da svojim zauzimanjem može doprinijeti njezinu rastu, poručio je zagrebački nadbiskup.