STEPINČEVO U ZAGREBU

Zagreb, 10. 2. 2002. (IKA) – Blagdan hrvatskoga blaženika Alojzija Stepinca proslavljen je večeras u prepunoj zagrebačkoj prvostolnici euharistijskim slavljem koje je uz kardinala Franju Kuharića, apostolskog nuncija nadbiskupa Giulia Einaudija, vojnog biskupa Jurja Jezerinca, križevačkog biskupa Slavomira Miklovša, pomoćne biskupe Josipa Mrzljaka i Vladu Košića, provincijale te stotinjak dijecezanskih i redovničkih svećenika, predvodio zagrebački nadbiskup Josip Bozanić.
Osvrnuvši se na naviještenu Božju riječ, koja odudara od onoga što slušamo u svakodnevici, nadbiskup je u propovijedi istaknuo kako u svijetu neumoljiva pritiska gospodarske isplativosti, u trci s vlastitim mogućnostima i pokušajem pribavljanja raznih vrsta premoći, čovjek ne čuje istinske pohvale o ljudskoj veličini.
Neki događaji posljednjih mjeseci otkrivaju da je komunistički mentalitet preživio do te mjere da se Crkva ponovno mora suočiti s takvim idejama, upozorio je nadbiskup. “U prozivanjima kojima je Crkva izložena osjeća se velika doza neukusa. Jer, zar nije neukusno u ovoj našoj Hrvatskoj prozivati Crkvu i kršćanstvo, imajući u vidu sve ono što je prožimalo i prožima hrvatsku zbilju, a proizlazi iz kršćanskoga i katoličkoga nadahnuća? Zar nije neukusno – doduše na perfidan način – osporavati prava vjernicima, roditeljima i Katoličkoj Crkvi da se brinu za svoju djecu i mladež i da ih odgajaju u slobodi svojih uvjerenja? Zar nije neukusno dovoditi u pitanje korisnost onoga što radi Crkva na raznim područjima, gurajući sve to pod krov neke nejasne privatnosti? Ima li ukusa u prozivanju Crkve zbog njezina tobožnjeg bogatstva s jedne strane i očekivanja da na pitanja i poteškoće društva Crkva odgovora u raznim područjima, s druge strane, dok se, istodobno ne čini dovoljno da Crkva punim zamahom može iskoristiti svoja dobra?”, zapitao se nadbiskup. Vrhunac toga neukusa, kako je rekao, svakako je osporavanje tolikoga dobra koje je učinio blaženi Alojzije Stepinac, koji je prije četrdeset i dvije godine na današnji dan doživio svoju pashu, svoj prijelaz k nebeskome Ocu. Nije li neukus, kako kaže, dovoditi u pitanje njegovu gorljivost za svakoga čovjeka i optuživati upravo njega koji je bio glas savjesti čovječanstva dok su drugi šutjeli? “Uistinu je neukusno svjetlu – blaženom Alojziju, koji je tako jasno pokazivao put ljudskosti i zauzimao se za rase, narode i pojedince, bez obzira o komu je bila riječ, predbacivati tamu, a istodobno zanemariti posljedice ideologije koja je mnoge hrvatske i nehrvatske obitelji zavila u tugu i tamu”, poručio je zagrebački nadbiskup. Možda to drugi ne primjećuju, ali mi vjernici dobro osjećamo zajedljive ugrize na našim vjerničkim osjećajima u posljednje vrijeme, kada se – nakon tolikih napora Katoličke Crkve oko dostojanstva čovjeka – nju proziva i blati, upozorio je propovjednik.
“Pod imenom Stepinac i danas je Katolička Crkva u hrvatskom narodu, a to smo mi braćo i sestre u vjeri. Laži mogu tek na kratko ostaviti dojam da su istinite, posebno ako im je za to dan javni prostor, ali ‘ne može se sakriti grad koji leži na gori’. Takvima jest problem blaženi Alojzije Stepinac, jer im je problem Katolička Crkva čiji ugled treba poljuljati, utjecaj umanjiti, svjetlo zatamniti. Problem im je vjera koju ispovijedamo, premda će na sva usta govoriti kako na to imamo pravo. Problem im je što i u prošlosti i u sadašnjosti moraju osjetiti na ovim prostorima okus kršćanstva koji im se ne sviđa”, istaknuo je zagrebački nadbiskup.
Ovom je prigodom nadbiskup najavio Nadbiskupijsku sinodu, čija će predpriprema trajati do jeseni, kada će, s početkom pastoralne godine, započeti redovita priprema. Posljednja sinoda proslavljena je 1925. godine. (j02214hr/kj)