Misno slavlje predvodio je vlč. Wojciech Wlazło, župni vikar Župe Gospe Fatimske u Donjem Labinu. Koncelebrirao je župni vikar te i katedralne župe vlč. Leonard Škec, koji je na početku okupljenima uputio riječi dobrodošlice.  

Uvodeći u misno slavlje, predvoditelj je posvijestio kako u životu „nema trenutka kad možemo biti bliže Kristu od susreta s njim u svetoj euharistiji”.

„Nema veće prisnosti, veće ljubavi od one koju možemo osjetiti pod svetom misom. Neka nam Bog da da i ovaj blagdan proživimo u vjeri“ rekao je vlč. Wlazło.

Na početku homilije kratko se osvrnuo na život sv. Margarete, mučenice iz prvih stoljeća kršćanstva. Bila je kćer poganskog svećenika, koji ju je nakon smrti majke poslao dadilji, a ona je, kao kršćanska, uputila djevojčicu u istine vjere. Vidjevši ljepotu kršćanstva, vjere i primjer žene i njezina života, Margareta je željela postati kršćanka. Primila je krštenje, a kad je to saznao njezin otac, odrekao je se. To je bilo u vrijeme progona kršćanstva za vladavine cara Dioklecijana. Za vrijeme križarskih ratova, križari su iz Antiohije donijeli njezine relikvije u Europu i tako se počela širiti pobožnost, a njoj je posvećeno i nekoliko crkava.

U nastavku homilije, povezujući život svetice i misnih čitanja, propovjednik je istaknuo činjenicu kako ona govore o otajstvu smrti i otajstvu ljudskoga života čovjeka kojemu, kad upozna Boga, postaje najvažniji život za Krista. „I Margareta je odabrala živjeti za Krista poput pšeničnog zrna koji pada na zemlju i daje obilan plod”.

U osvrtu na misno evanđelje, pojasnio je kako Grci žele upoznati Krista, a on kao da ne odgovara na to traženje, jer oni teže onom izvanjskom. „Mi bi htjeli našim obiteljima više približiti Isusa, željeli bi da djeca budu angažiranija u crkvi, da nađu više vremena za Boga, no nije im tako lako to približiti. Isus kaže na koji način se može vidjeti Boga: od onog izvanjskog, bitnija je nutrina. Snaga Crkva nije u vanjštini. Neki bi možda željeli da Crkva bude glasnije u javnosti, ali snaga Kristove Crkve nije u tome, nego u nutrini. Isus kaže ‘sjeme mora umrijeti izvana’, jer kada bacimo sjeme u zemlju ono što je izvana mora umrijeti, i tek kad to umre daje plod. Isto tako, ako mi želimo našim bližnjima približiti Krista, ako oni žele Isusa Krista, puno je važnije je da dođemo do nutrine osobe. Kako doći do nutrine, kako dotaknuti čovjeka, kako on može upoznati Boga? Vanjski čovjek svaki dan se raspada, a onaj nutarnji svaki dan se obnavlja. Mislim da je to put da ljudi upoznaju Boga, da se vanjski čovjek mora raspasti, a do izražaja mora doći ono što je iznutra“ naglasio je propovjednik, te nastavio: „ako želimo da ljudi vide Krista, Onoga u koga mi vjerujemo, puno puta mi moramo proći kroz smrt, smrt našeg shvaćanja, nešto mora umrijeti, jer bez smrti nema života. Margareta je upoznala upravo to otajstvo. Iskustvo napuštenosti koje je imala pomoglo joj je da pronađe Oca koje se nje ne odriče, jer kaže Krist ‘tko se moj prizna pred ljudima, njega će priznati moj Otac, a tko mene zaniječe pred ljudima, njega će zanijekati moj Otac’. Margareta je imala tu sreću da je upoznala Isusa Krista, i preko njega Oca, ona koja nije imala primjer oca u svom životu, upoznala je nekog tko je pravi Otac. Neka nam Bog da milost da i mi osjetimo tu blizinu Oca, jer kad jednom Bog osvoji srce i uđe u našu nutrinu, prestaje biti važan novac, uspjeh i što drugi misle o nama, već je bitno samo ono što Bog misli o nama, jer ono iznutra, nevidljivo je puno jače. Neka nam Bog da da držimo do to nutarnjeg, do iskustava Božje ljubavi i da možemo dato život na Boga na koji god način on želi, jer ljude privlači istina, autentičnost, ono iznutra”, rekao je na kraju homilije propovjednik.

 Prije župne svetkovine održana je dvodnevna duhovna priprava. Prvoga dana predvoditelj je bio vlč. Bartosz Pawlik, suradnik u Biskupijskom misijskom sjemeništu Redemptoris Mater, a drugoga dana vlč. Joel Catary Lopes, župnik Župe Krista Spasitelja u obližnjem naselju Veli Vrh.

Misna nakana je bila za dva pokojna župnika te župe, vlč. Valentina Cukarića i vlč. Atilija Nefata.