Draga braćo i sestre, dobar dan!
Radost Božića ispunjava naša srca i danas kad nam liturgija daje slaviti mučeništvo svetog Stjepana, prvomučenika, pozivajući nas obogatiti se svjedočanstvom koje nam je svojom žrtvom ostavio. To je slavno svjedočanstvo vlastito kršćanskom mučeništvu, podnesenom iz ljubavi prema Isusu Kristu; mučeništvo koja je i dalje prisutno u povijesti Crkve, od Stjepana pa sve do naših dana.

O tome svjedočanstvu nam je govorilo današnje Evanđelje (usp. Mt 10, 17-22). Isus najavljuje učenicima odbačenost i progon na koje će nailaziti: “Svi će vas zamrziti zbog imena moga” (r. 22). Ali zašto svijet progoni kršćane? Svijet mrzi kršćane iz istog razloga zbog kojeg je mrzio Isusa, jer je on donio Božje svijetlo a svijet više voli tamu kako bi sakrio svoja zla djela. Sjetimo se da je sam Isus, na Posljednjoj večeri, molio Oca da nas obrani od zlog duha svijeta. Postoji oprečnost između duha evanđelja i duha svijeta. Ići za Isusom znači slijediti njegovo svjetlo, koje se upalilo u betlehemskoj noći, i napustiti tmine svijeta.

Prvomučenik Stjepan, pun Duha Svetoga, bio je kamenovan jer je ispovjedio svoju vjeru u Isusa Krista, Sina Božjega. Jedinorođenac koji dolazi na svijet poziva svakog vjernika da izabere put svjetla i života. To je duboki smisao njegova dolaska među nas. Ljubeći Gospodina i slušajući njegov glas, đakon Stjepan izabrao je Krista, Život i Svjetlo za svakog čovjeka. Odabravši istinu, postao je ujedno žrtva otajstva bezakonja prisutnog u svijetu. Ali Stjepan je u Kristu pobijedio!

I danas Crkva, da bi posvjedočila svjetlost i istinu, u različitim mjestima doživljava teška progonstva, sve do najviše kušnje mučeništva. Kolika naša braća i sestre u vjeri trpe zlostavljanja, nasilja i mrzi ih se zbog Isusa! Reći ću vam jednu stvar, današnji su mučenici brojniji od onih iz prvih stoljeća. Kad čitamo povijest prvih stoljeća, ovdje, u Rimu, čitamo svu okrutnost kojoj su bili izvrgnuti kršćani; ja vam kažem: ista okrutnost prema kršćanima postoji i danas, i to u većem broju. Danas želimo razmišljati o njima koji trpe progone, biti im blizu s našom ljubavlju, našom molitvom i također našim suzama. Jučer, na sam Božić, progonjeni kršćani su slavili Božić u svojoj razorenoj katedrali: to je primjer vjernosti evanđelju. Unatoč iskušenjima i opasnostima, oni hrabro svjedoče svoju pripadnost Kristu i žive evanđelje zauzimajući se za posljednje, za najzapostavljenije, čineći dobro svima bez razlike; svjedoče ljubav u istini.

Dajući prostor u svom srcu Sinu Božjem koji nam se daruje o Božiću, obnavljamo radosnu i hrabru spremnost vjerno ga slijediti kao jedinoga vođu, ustrajno živeći po evanđeoskom duhu i odbacujući mentalitet vladara ovoga svijeta.

Djevici Mariji, Majci Božjoj i Kraljici mučenika, uzdignimo svoje molitve da nas vodi i podupire nas na našem putu nasljedovanja Isusa Krista, kojeg promatramo u špilji jaslica i koji je vjerni Svjedok Boga Oca.

Nakon Angelusa
Izražavam svoju duboku sućut povodom tužne vijesti o ruskom zrakoplovu koji se srušio u Crno more. Neka Gospodin utješi ljubljeni ruski narod i obitelji putnikâ koji su se nalazili u zrakoplovu: novinari, posada i izvrstan zbor i orkestar Oružanih snaga. Neka Blažena Djevica Marija podupre operacije traženja koja je u tijeku. Godine 2004. Zbor je nastupio u Vatikanu u prigodi 26. obljetnice pontifikata Ivana Pavla II.: molimo za njih.