Istina je prava novost.

ŠTO CRKVA, ZAPRAVO, MISLI O SMRTNOJ KAZNI I ORUŽANOJ OBRANI?

Vatikan, 14. 10. 1997. (IKA) - Katolička javnost sve više otkriva značajne novosti u najnovijem izdanju Katekizma Katoličke Crkve. Riječ je o izdanju na latinskom jeziku koje se mora smatrati službenim, premda su se širom svijeta već prije pojavili prij

Vatikan, 14. 10. 1997. (IKA) – Katolička javnost sve više otkriva značajne novosti u najnovijem izdanju Katekizma Katoličke Crkve. Riječ je o izdanju na latinskom jeziku koje se mora smatrati službenim, premda su se širom svijeta već prije pojavili prijevodi s francuskog izvornika. Iznenađenje je u tome što su u latinsko izdanje uneseni stanoviti ispravci na temelju iznesenih prigovora i održanih rasprava u cijelom katoličkom svijetu. Pozornost posebno privlači promjena u točki 2267. koja u hrvatskom prijevodu prema francuskom izvorniku glasi: “Ako su nekrvna sredstva dovoljna da se ljudski život obrani od napadača te da se zaštiti javni red i osobna sigurnost, vlast će se zadovoljiti tim sredstvima jer bolje odgovaraju stvarnim uvjetima općeg dobra i sukladniji su s dostojanstvom ljudske osobe”. U novom latinskom izdanju stoji: “Tradicionalno crkveno učenje ne isključuje primjenu smrtne kazne uz pretpostavku da je potpuno utvrđen identitet i odgovornost krivca, kad bi to bio jedini ostvarivi način za djelotvornu obranu ljudskih života od nepravednoga napadača”. Crkva, dakle, načelno ne isključuje primjenu smrtne kazne, ali u katekizmu dalje stoji: “Danas, pak, s obzirom na mogućnosti s kojima država raspolaže za djelotvorno suzbijanje zločina, čineći zločinca neškodljivim a ne oduzimajući mu mogućnost da se popravi, slučajevi stvarne potrebe da ga se smakne su u naše doba rijetki odnosno sasvim nepostojeći”.
Novi službeni tekst je mnogo jasniji i glede zakonite obrane. U prijašnjim prijevodima opravdava se zakonita obrana koja može biti i dužnost za onoga tko je odgovoran za tuđe živote i za opće dobro obitelji i zajednica. U najnovijem službenom tekstu izravno se spominje oružani otpor agresoru: “Zakonita obrana, osim što je pravo, može biti i teška obveza za onoga koji je odgovoran za tuđe živote. Obrana općeg dobra zahtijeva da se nepravednoga napadača učini neškodljivim. Stoga, zakoniti predstavnici vlasti imaju pravo upotrijebiti i oružje da bi odbili napadače na građansku zajednicu koja im je povjerena”.