Popodnevni program proslave započeo je u Duhovnom centru „Biskup fra Paškal Buconjić“ gdje se okupilo stotinjak sestara Provincije, među kojima su bile i dosadašnje učiteljice novakinja. Program je vodila aktualna učiteljica novakinja s. Marijana Selak, a pjevale su sestre. Pozdrav dobrodošlice sestrama je na početku uputila provincijska predstojnica s. Franka Bagarić. Čestitajući sestrama ovu obljetnicu, s. Franka je između ostaloga kazala: „Ono što je kolijevka u jednoj obitelji, u jednom narodu to je novicijat u jednoj redovničkoj ustanovi. On je baza, temelj na kojem se gradi i iz kojeg se gradi redovnička ustanova i njeno poslanje. A Krist Kralj, koji je svaku od nas po imenu pozvao stvaratelj je i oblikovatelj naše kolijevke i našega puta. On to neumorno čini više od 100 godina po našim novicijatima.“

Za ovu prigodu tiskana je knjiga „Po imenu ja te pozvah“ u kojoj su autorice s. Natalija Palac i s. Magdalena Šarić u dva poglavlja predstavile povijesni dio, od ustanovljenja novicijata do danas te popis svih novakinja koje su tijekom stoljeća primljene u novicijat. Ovo je bilo svojevrsno predstavljanje toga rada.

S. Natalija izložila je povijesni presjek stogodišnjeg postojanja novicijata: od zajedničkog novicijata u Mariboru, raznih pokušaja i zapreka za osnivanje vlastitog novicijata i provincije, zauzimanja biskupa Mišića te konačnog ustanovljenja novicijata 28. travnja 1923. u Mostaru, preko dramatičnih situacija u kojima je djelovao, višegodišnjeg prekida nakon Drugog svjetskog rata, ponovne uspostave 1954. godine u Bijelom Polju do novih izazova postkoncilskog vremena, obnove Konstitucija, promjena kuća odgoja tijekom i nakon Domovinskog rata, ulogu učiteljice novakinja…

Drugi dio knjige predstavila je s. Magdalena. Riječ je o popisu novakinja koje su od 1923. do 2023. ulaskom u novicijat započele život u Družbi. Bilo je to 515 imena novakinja. Svaki je novicijat popraćen fotografijama, bilo zajedničkim bilo pojedinačnim. Nakon prikazivanja rada koji je zahtijevao jedan takav popis novicijata i imena, s. Magdalena je naglasila važnost kulture sjećanja te da su redovnice te čuvarice provincijske i kongregacijske baštine, što podrazumijeva očuvanje fizičkih dokaza prošlosti kao i usmenu predaju.

Nakon toga upriličen je „razgovor ugodni“ između voditeljice s. Zdravke Grgić i desetak sestara iz različitih novicijata, od najstarije s. Terezije Markić do najmlađe s. Veronike Radišić. Sve su se one prisjetile nekih posebnosti i zanimljivosti iz svoje godine novicijata.

Euharistijsko slavlje u samostanskoj kapeli predvodio je mjesni biskup Petar Palić u zajedništvu s don Željkom Majićem, bjelopoljskim župnikom don Rajkom Markovićem, fra Mladenom Hercegom, fra Svetozarom Kraljevićem i fra Ivanom Landekom te uz asistenciju dvaju novaka Hercegovačke franjevačke provincije.

Nakon navještaja Božje riječi biskup je uputio redovnicama homiliju. „Ono što je svaka od vas, a to je smisao novicijata, rekla prilikom ulaska u novicijat: ‘Želimo upoznati način života ove zajednice, ove provincije, kako bismo mogle slijediti Krista po uzoru na siromašnog i poniznog svetog Franju’. Svaki novicijat ima za cilj povećati zvanje i postati za novakinju jedan sretan početak suradnje s Božjom milošću, koja s druge strane vodi do preobrazbe u novog čovjeka u Kristu. I to iskorjenjivanjem onog negativnog, a usvajanjem sve više onog pozitivnog, vrlina, kreposti kroz odricanje, mrtvljenje, kroz asketizam, disciplinu. I zato redovnički zavjeti razlikuju redovnički život od ostalih oblika života u Crkvi. Za one koji se posvećuju Bogu ti zavjeti predstavljaju nastavak i produbljivanje one milosti koju smo primili u krštenju jer čine još savršenije to naše posvećivanje Bogu. I upravo slijedeći stope Krista, čistoga, siromašnoga i poslušnoga Ocu, redovnici i redovnice prinose zavjete Bogu na svečani način, posvećujući mu se do smrti.“

Na koncu je s. Franka zahvalila svima, biskupu, svećenicima i sestrama, na udjelu u pripremi i proslavi ove obljetnice: „Slavljenjem mise zahvalnice za sto godina novicijata u našoj Provinciji, zahvaljujemo za ovo naše danas i stavljamo se na raspolaganje Kristu Kralju i njegovom svetom djelovanju za dane koje će nam darovati.“