Istina je prava novost.

ŠTO JE CRKVA U HRVATA NAUČILA OD ANTE STARČEVIĆA

Trebala su "duga desetljeća teških iskustava u prvoj i drugoj Jugoslaviji da bi i Crkva u Hrvata na svim svojim razinama djelatno shvatila ono što je u svoje doba spoznao i navještao Ante Starčević i što je sažeo u svoje geslo "Bog i Hrvati", istaknuo je don Živko Kustić u propovijedi na misi u povodu 100. obljetnice smrti dr. Ante Starčevića u župnoj crkvi u Šestinama 28. veljače o.g.

Zagreb, 28. 2. 1995. (IKA) – Trebala su “duga desetljeća teških iskustava u prvoj i drugoj Jugoslaviji da bi i Crkva u Hrvata na svim svojim razinama djelatno shvatila ono što je u svoje doba spoznao i navještao Ante Starčević i što je sažeo u svoje geslo “Bog i Hrvati”, istaknuo je don Živko Kustić u propovijedi na misi u povodu 100. obljetnice smrti dr. Ante Starčevića u župnoj crkvi u Šestinama 28. veljače o.g. Svečanu misu predvodili su na čelu s tajnikom zagrebačke nadbiskupije dr. Stjepanom Kožulom, dominikanac dr. Vjekoslav Lasić, grkokatolički svećenik Mile Vranešić, šestinski župnik Ivan Čuček i don Živko Kustić. Pjevalo je Hrvatsko seljačko pjevačko društvo “Sljeme” iz Šestina koje je time također obilježilo 100. obljetnicu svoga prvog nastupa upravo na sprovodu dr. Ante Starčevića. Crkvu su ispunili brojni štovatelji dr. Ante Starčevića i njegova rodoljubnog učenja, bez isticanja različitih stranačkih pripadnosti. Predstavnici pojedinih stranaka kao i osobno Predsjednika Republike donosili su svoje vijence na grob u tijeku dana. HSPD “Sljeme” i Pučka knjižnica u Šestinama održale su prije mise prigodnu svečanu akademiju u Vatrogasnom domu. Bila je to i 100. obljetnica spomenute pučke knjižnice. Nakon mise mnoštvo se zadržalo oko Starčevićeva groba pred crkvom, gdje je HSPD “Sljeme” izveo nekoliko prigodnih pjesama.
Propovjednik je posebno istaknuo kako je suvremena Crkva u Hrvata, osobito u tijeku komunističke strahovlade, najizravnije iskusila da se može oslanjati jedino na Boga i na narod, te je rodoljublje i domoljublje prepoznala kao kršćanske kreposti i na neki ih način uvrstila u svoj Katekizam zajedno s bogoljubljem. Starčević, koji je u svoje doba iznosio teške zamjerke crkvenim službenicima, zacijelo bi u naše doba priznao da je to crkveno vodstvo teškim povijesnim iskustvom naučilo pravi smisao njegova gesla “Bog i Hrvati”. Bog je posmrtno obradovao Starčevića ispunjenjem njegove čežnje da Hrvatska bude slobodna i suvremena, a danas bi trebalo posebno isticati da je on bio čovjek nadasve nesebičan, jednostavan i nekoristoljubiv, što bi trebalo biti nadahnuće njegovim sljedbenicima u neizbježnom zauzimanju protiv nemoralnog bogaćenja i svake korupcije.