Trogir, (IKA) – U Trogiru je 22. rujna završen međunarodni znanstveni simpozij posvećen povijesti i značenju koncila u Katoličkoj Crkvi. Znanstveni skup svake druge godine u jednoj od europskih zemalja koja ima saborsku tradiciju organizira “Međunarodno društvo za istraživanje crkvenih koncila” (Societas internationalis historiae concilioroum investigandae) na čelu s predstojnikom Papinskog vijeća za povijesne znanosti mons. Walterom Brandmüllerom. Na ovogodišnjem simpoziju na temu “Što je koncil – teološka razmišljanja o tipologiji ekumenskih i općih crkvenih sabora”, koji je započeo 18. rujna, a predavanja je održalo dvadesetak eminentnih poznavatelja povijesti crkvenih koncila iz cijelog svijeta.
Uobičajeno je da se uvodna predavanja održavaju na počast zemlji domaćinu, pa je tako sveučilišni profesor crkvene povijesti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Augsburgu dr. Petar Vrankić otvorio simpozij uvodnim predavanjem domaće tematike “Splitske sinode iz 10. i 11. stoljeća kao put za nastajanje i učvršćivanje crkvene i političke samosvijesti u Hrvata”. Značajna izlaganja imali su i renomirani povjesničar isusovačkog sveučilišta iz Frankfurta Hermann-Josef Sieben na temu “Pojam i kriteriji ekumenskih koncila u prvom tisućljeću”; predsjednik Društva Walter Brandmüller s istom temom pojma i kriterija ekumenskih koncila ali u drugom tisućljeću, i tajnik Papinskoga vijeća za pastoral selilaca i putnika, crkveni pravnik, nadbiskup Agostino Marchetto predavanjem o “Sazivu i potvrdi sabora od strane rimskog biskupa prema Pseudo-Isidoru”.
Na skupu su još izlagali Nicola Bux iz Barija, Hans Georg Thümmel iz Greifswalda, Robert Somerville iz New Yorka, Burkhard Roberg iz Bonna, Ansgar Frenken iz Ulma, Thomas Prügl iz Beča, Nelson H. Minnich iz Washingtona, Thomas Wünsch iz Passaua, Heinz Ohme iz Berlina te Johannes Grohe, Roberto de Mattei i Alexandra von Teuffenbach iz Rima. Od osnutka Međunarodnog društva za istraživanje crkvenih koncila godine 1970. pa sve do danas, ekspertna skupina pod vodstvom mons. prof. Brandmüllera temeljito istražuje povijest ekumenskih pokrajinskih koncila. Rezultati brojnih stručnih savjetovanja objavljuju se u znanstvenom časopisu Annuarium Historiae Conciliorum. U 38 godina svoga djelovanja članovi društva obišli su gotovo sve europske, poglavito mediteranske zemlje, a u Hrvatskoj su već po drugi put. Prije Splita simpozij je 1977. ugostio Dubrovnik, a u tamošnji međunarodni susret istraživača crkvenih koncila uveo je također prof. dr. Vrankić temom “Koncilska teologija Ivana Stojkovića Dubrovčanina”.

Sudionici međunarodnog znanstvenog skupa posjetili su nakon Trogira, gdje su odsjeli, starokršćansku Salonu i Split, u kojem su uz katedralu Sv. Dujma i Dioklecijanovu palaču imali priliku vidjeti i najmonumentalniji od tri kipa biskupa Grgura Ninskog koje je izradio Ivan Meštrović. Po slavljenju svečane nedjeljne mise, koju je u splitskoj prvostolnici predvodio nadbiskup Marin Barišić, svojim članovima se na prijamu u Nadbiskupskom ordinarijatu pridružio i knez Alojsije Löwenstein, predsjednik Društva za promicanje istraživanja crkvenih koncila. Skup je zaključen dogovorom programa za naredni simpozij i izborom mjesta sljedećeg susreta. Za novi bienalni skup izabran je mađarski grad Ostrogon, a uzimajući u obzir povijesne okolnosti, određeni državni i kraljevski sabori, koji su u Mađarskoj održani, doticali su se i hrvatske tematike. Za crkveni život Istoka i Zapada sinode su bile oduvijek od velikog značaja. Sve temeljne odluke donesene su na koncilima, bilo na pokrajinskoj ili svjetskoj crkvenoj razini. Nakon velikog koncila u Niceji 325., čija je središnja tema bila božanstvo Isusa Krista, sljedeće sinode imale su ekumensko, odnosno, opće obilježje. U antici, srednjem vijeku i u moderno doba često su se sastajali biskupi iz cijelog svijeta, kao i posljednji put na II. vatikanskom saboru 1962.-1965., savjetujući se oko nadošlih pitanja Crkve i društva. Ta savjetovanja su uvijek oslikavala teološke rasprave svoga vremena, a odluke su predstavljale zaokrete u crkvenoj povijesti koji se i danas osjećaju. Sam oblik saborskog savjetovanja u Crkvi predstavljao je model za stvaranje parlamentarnih struktura u modernim europskim demokracijama.