“Što je nutarnja molitva” Reinharda Koernera naslov je knjige koja je u biblioteci “Teološka meditacija” objavljena u nakladi Teovizije. Knjiga je namijenjena najprije teolozima, voditeljima duhovnih vježbi te onima koji rade na različitim oblicima duhovnoga života, budući da je broj sudionika na duhovnim tečajevima u sve većem porastu. Pojam “nutarnja molitva” ne može se jasno definirati i jednoznačno razumjeti. Ona nije rubna tema kršćanske vjere niti je namijenjena samo “duhovnoj eliti” u Crkvi. Zato se ova knjiga bavi pitanjem odakle potiče taj pojam, što se pod njim tijekom povijesti podrazumijevalo te kakvo je njegovo značenje danas. Govoreći o povijesti pojma, autor se osvrće na razdoblja od otaca teologa do srednjega vijeka, na njemačku i španjolsku mistiku, francusku školu kao i na današnje vrijeme koje nutarnju molitvu tumači kao sve vrste “molitve” odnosno komunikacije s Bogom, a kojima je zajednička sabranost srca. Koerner spominje četiri osnovna značenja pojma, a to su svjesno upravljanje svoga Ja skrivenom Božjem Ti gdje ubraja liturgijsku, zajedničku ili osobnu molitvu s oblikovanim ili slobodnim riječima, razmatranje, zatim molitveni “stupanj” kod kojega stupa kontemplativna ljubav srca prema Bogu te “meditacija” u smislu razmatranja biblijskih tekstova i otajstava vjere. Kad je riječ o primjeni nutarnje molitve, posljednje poglavlje knjige nudi odgovor što treba konkretno činiti i što se događa u čovjeku kada moli u nutrini. Tako kao “početnu pomoć” navodi tekstove duhovnih učitelja koji su životom pokazali put nutarnje molitve u tijeku kršćanskih stoljeća – Edith Stein, Nocolas Herman, Henri J. M. Nouwen, Elizabeta iz Dijona, Madame Guyon, Ivan od Križa i Terezija Avilska. (ika-žz)