Zagreb, 14. 6. 1995. (IKA) – “Srpske duhovne mine” naslov je osvrta don Živka Kustića, glavnog urednika Informativne katoličke agencije (IKA) i stalnog kolumnista “Glasa Koncila”, na knjižicu “Humanistički ekumenizam” dr. Justina Popovića, koju je tiskao srpskopravoslavni manastir u Ćelijama god. 1993, a besplatno se dijelila u pravoslavnim crkvama na okupiranome području Zapadne Slavonije, te na ostalim područjima Hrvatske i Bosne i Hercegovine pod srpskom kontrolom. Osvrt je objavljen u “Glasu Koncila” od 18. lipnja 1995.
Knjižica “Humanistički ekumenizam” je separat knjige “Pravoslavna Crkva i ekumenizam”, koju je napisao glasoviti pravoslavni teolog pokojni dr. Justin Popović. “Ekumenizam je zajedničko ime za pseudokršćanstvo, za pseudocrkve Zapadne Europe. U njemu su srcem svojim svi europski humanizmi, sa papizmom na čelu. A sva ta pseudokršćanstva, sve te pseudocrkve nisu drugo već hereze tu nema bitne razlike između papizma, protestantizma, ekumenizma i ostalih sekti”, stoji u knjižici “Humanistički ekumenizam”. O protestantizmu dr. Justin Popović, kojega Srpska Pravoslavna Crkva smatra svojim najvećim teologom, piše: “Protestantizam, najrođenije i vjerno dijete papizma, svojom racionalističkom skolastikom vjekovima srlja iz hereze u herezu, stalno se davi u raznim otrovima svojih heretičkih zabluda. (…) Pri takovm stanju stvari, papističko-protestantski ekumenizam sa svojom pseudocrkvom i pseudokršćanstvom nema izlaza iz svoje smrti i muka bez svesrdnog pokajanja pred Gospodom i njegovom Pravoslavnom Crkvom. (…) Bez pokajanja i stupanja u istinitu Crkvu Kristovu neprirodno je i besmisleno govoriti o nekom ujedinjenju #!Crkava#!, o dijalogu ljubavi, o intercommunio (zajedništvo u sakramentima)”.
U knjižici se katolike i protestante proglašava hereticima, tvrdeći: “Heretici nisu Crkva, niti to mogu biti. Zato u njih ne može biti svetih tajni (sakramenata), pogotovu svete Euharistije – te Tajne nad tajnama. (…) Crkva Pravoslavna ne priznaje izvan sebe nikakve tajne, niti ih razmatra kao tajne sve dok netko iz heretičke #!crkve#! tj. pseudocrkve, ne pristupi Pravoslavnoj Crkvi Kristovoj s pokajanjem”. Primjenjujući na nove prilike stari kršćanski zakon, dr. Justin Popović piše: “Episkop, ili prezbiter, ili đakon koji se s hereticima samo molio bude neka se izopći”. “Da je to za Srpsku Pravoslavnu Crkvu i danas zakon, potvrđuje njihovo često odbijanje sudjelovanja u ekumenskim molitvama u našoj zemlji, a osobito ona zgoda od prije nekoliko godina kad patrijarh German s episkopima svoga Svetog Sinoda u službenoj posjeti apostolskoj nunicjaturi u Beogradu, nije s katoličkim biskupima htio (smio) moliti Očenaš, nego su oni, pravoslavni, za vijeme dok su katolici molili, ponosno stajali stisnutih usnica. Ipak u Europi, osobito kad se sastaju s protestantima koje žele odobrovoljiti, odstupaju od tog pravila. No, onda će za sebe ipak reći da nisu molili #!zajedno s njima nego samo u isto vrijeme i na istom mjestu#!”, dodaje don Živko Kustić, komentirajući Popovićevu knjižicu.
Govoreći o dr. Justinu Popoviću, don Živko Kustić piše: “Toga Popovića pravoslavni Srbi ubrajaju među svoje najučenije i najsvetije ljude. Umro je pred kojih 40 godina. Bio je sljedbenik također vrlo poznatoga njihova episkopa Nikolaja Velimirovića, onoga koji je prije drugoga svjetskog rata hvalio Hitlera zato što je u Nijemcima probudio nacionalni ponos. Uspoređivao je Hitlera sa srpskim svetim Savom, koji je također u svoje doba utvrdio srpski ponos i počeo organizirati srpsku državu. Tako se je divljenje Hitleru nastavljalo na svijetle svetosavske tradicije. Stoga ova knjižica širi i antisemitizam sličan onom nacističkom. Mržnju prema Židovima u nekim zapadnim zemljama opravdava time što su Židovi navodno pokušali “da potpuno zagospodare životom, narodnim i državnim, u svim narodima”. Stoga, knjižica tvrdi, da biti protiv Židova ne znači biti protiv Krista, jer da je “Krist bio Židov samo po majci i po narodu kome se prvo javio”.
Na ovoj brošurici piše da je štampana prilogom svetosavaca, što znači darovima neke njihove crkvene udruge koja nosi ime svetoga Save. I da je knjižica besplatna. Znači namijenski propagandni materijal. To što je Justin Popović pisao pred više od pola stoljeća oni su sada izvukli da time zatruju duše svojih vjernika upravo na područjima u Hrvatskoj i u Bosni, gdje je taj narod naučio živjeti među katolicima i gdje su se bili počeli razvijati bar neki oblici uzajamnog poštovanja, gdje su jedni drugima i u crkvu zalazili i blagdane čestitali i kao ljudi prijateljevali. Velikosrpskom vodstvu to ne odgovara; potrudili su se da svaki pravoslavac duboko zamrzi sve što je katoličko, protestantsko i židovsko.”