Štovanje Marije u Crkvi

Uvodno biblijsko čitanje: “Jedan od farizeja, zakonoznanac, da iskuša Isusa, upita ga: #!Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?#! A on mu reče: #!Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed” (Mt 22,36-38).

1. Drugi vatikanski koncil potvrđuje da se štovanje Blažene Djevice “kakvo je uvijek u Crkvi postojalo, iako je sasvim posebno, ipak bitno razlikuje od poklonstvenog štovanja koje se iskazuje utjelovljenoj Riječi jednako kao Ocu i Duhu Svetomu, i njega upravo podupire” (LG 66).
Tim riječima konstitucija Lumen gentium potkrepljuje osobine marijanskog štovanja. Vjerničko štovanje Marije, premda nadvisuje štovanje prema drugim svecima, ipak je manje od poklonstvenog štovanja pridržanog Bogu, od kojeg se bitno razlikuje. Izrazom “klanjanje” pokazan je oblik štovanja koje čovjek daje Bogu, priznajući ga Stvoriteljem i Gospodarom svemira. Prosvijetljen Božjom objavom, kršćanin se klanja Ocu u “duhu i istini” (Iv 4,23). S Ocem časti Sina, utjelovljenu Riječ, kličući s apostolom Tomom: “Gospodin moj i Bog moj!” (Iv 20,28). U isti čin klanjanja uključuje, konačno, Duha Svetoga, koji se “s Ocem i Sinom časti i zajedno slavi” (DS 150), kako podsjeća nicejsko-carigradsko Vjerovanje.
Vjernici, dok zazivaju Mariju kao “Bogorodicu” i promatraju u njoj najuzvišenije dostojanstvo podijeljeno stvorenju, ne pridaju joj štovanje jednako štovanju božanskih osoba. Postoji golema razlika između štovanja Marije i štovanja Presvetoga Trojstva i utjelovljene Riječi.
Iz toga proizlazi da isti jezik kojim se kršćanska zajednica obraća Djevici, premda tada dozivlje u pamet izraze štovanja Boga, poprima sasvim drugo značenje i vrijednost. Tako se ljubav koju vjernici iskazuju Mariji razlikuje od one koju duguju Bogu: dok Gospodina štujemo iznad svega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim (usp. Mt 22,37), osjećaj koji sjedinjuje kršćane s Djevicom ponovno predlaže na duhovnom planu ljubav djece prema majci.
2. Između štovanja Marije i onoga koje se iskazuje prema Bogu je, međutim, neprekidna veza: doista, čast koja se daje Mariji određena je i vodi štovanju Presvetoga Trojstva.
Koncil podsjeća da štovanje kršćana prema Djevici “jedinstveno promiče” štovanje koje se iskazuje utjelovljenoj Riječi, Ocu i Duhu Svetomu. Zatim dodaje u kristološkom gledanju da “različiti oblici pobožnosti prema Božjoj Majci, koje je Crkva odobrila u granicama zdrava i pravovjerenog nauka, i prema prilikama vremena i mjesta i prema ćudi i značaju vjernika, čine to da se, dok se Majka časti, Sin, radi kojega je sve (usp. Kol 1,15-16) i u kojem je vječni Otac #!htio da stanuje sva punina#! (Kol 1,19), pravo upoznaje, ljubi, slavi i da se vrše Njegove zapovijedi” (LG 66).
Od prvih početaka Crkve štovanje Marije određeno je promicati vjerno prianjanje Kristu. Štovati Bogorodicu znači potvrđivati Kristovo božanstvo. Doista oci Efeškoga koncila, proglasivši Mariju Theotokos “Bogorodicom”, htjeli su potvrditi vjeru u Krista, pravoga Boga.
Također završetak pripovijedanja o prvom Isusovu čudu u Kani po zagovoru Marijinu, objašnjava kako je njezino djelovanje usmjereno Sinovljevoj proslavi. Evanđelist doista kaže: “Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu, te povjerovaše u njega njegovi učenici” (Iv 2,11).
3. Štovanje Marije promiče također, u onome koji ga iskazuje u duhu Crkve, štovanje Oca i Duha Svetoga. Doista, priznavajući Marijinu majčinsku vrijednost, vjernici u njoj otkrivaju osobito očitovanje nježnosti Boga Oca.
Otajstvo Djevice Majke ističe djelovanje Duha Svetoga koji je u njezinu krilu začeo dijete i trajno vodio njezin život.
Naslovi Tješiteljica, Odvjetnica, Pomoćnica, pridani Mariji iz pobožnosti kršćanskoga puka, ne potamnjuju, nego uzvisuju djelovanje Duha Utješitelja i pripremaju vjernike okoristiti se njegovim darovima.
4. Koncil konačno podsjeća da je štovanje Marije “sasvim posebno” i ističe njegovu razliku u odnosu na štovanje Boga i čašćenje svetaca.
Ono ima svoju neponovljivu osobitost, jer se odnosi na jedinstvenu osobu po njezinoj osobnoj savršenosti i po njezinu poslanju.
Doista, sasvim su izuzetni darovi koje je Mariji udijelila božanska ljubav, kao bezgrešna svetost, božansko majčinstvo, združenje u otkupiteljskom djelu i nadasve u žrtvi Križa.
Štovanje Marije izražava pohvalu i priznanje Crkve za te izvanredne darove. Njoj, koja je postala Majkom Crkve i Majkom čovječanstva, utječe se kršćanski puk, prožet djetinjim pouzdanjem, da potakne njezin majčinski zagovor i postigne potrebna dobra za zemaljski život obzirom na vječno blaženstvo.